Evo da napišem nešto o ovim fotkačima koje već neko vrijeme stoje bez "objašnjenja". Kao što znate ili nagađate, radi se naime o naime o ljepotama naime Istre i Kvarnera.. Priča počinje negdje početkom godine, kada smo se iskrcali iz "shuttlea" na izletištu Poklon na Učki. Krenuli smo na zapad na Ćićariju..Go west!
Lijep, naime prekrasan dan i nadmorske visine od oko 1000m čekale su naime hrabre i odvažne avanturiste. Na prvoj slici je pogled prema unutrašnjosti istre, a na drugoj jedna zanimljiva hrpa kamenja na koju smo se popeli i zaključili da je gore nivo ispod razine rubova i da nema vjetra te je pogodno za kampiranje. Šator nismo imali, pa nismo kampirali pa smo nastavili - dalje..

Na ovoj slici vidi se Veliki Planik, slikano sa Malog Planika. To su 2 brata blizanca od kojih je veliki nešto veći, ali sa maloga je puno ljepši pogled. Međusobno su udaljeni nekih pola sata laganini šetnje.
Pogled na Učku sa Malog Planika. Ako malo bolje pogledate, neki čovjek je bio tamo i promatra dvogledom. Bilo je dosta puhalo pa smo se brzo spustili, a čiča je ostao gledati.

Spustili smo se sa nekih vječito ledenih i snježnih 1200m na oko 1000m vječito suhih i sunčanih. Uglavnom stigli smo na popularno izletište Korita koja se nalaze ispod ove stijene. Tu u blizini je i planinarski dom. Malo smo zujali okolo, pa nazad na Učku i doma..
Ove slike su sa Cresa. Na prvoj je pogled na creski kamenjar, u daljini najviša građevina u Hrvata - "omiljeni" plominski dimnjak. Druga slika je Creski zaljev i grad Cres, malo smetaju grane, ali nisam ponio dizalicu pa će ptičja perspektiva biti za drugi put.

I onda, nešto južnije, odlučili smo se popeti na Osorščicu na Lošinju, poznato izletište za šetače sa kojeg je -as you can see- super pogled. Na prvoj slici vide se Nerezine i jug Cresa, na drugoj Unije i pripadajući otočići, a na zadnjoj ostatak Lošinjskog arhipelaga.
Post je objavljen 12.09.2005. u 19:41 sati.