U zadnje vrijeme, dosta često, mi jedan moj super-uspješni, yuppie prijatelj (bivši lider najboljeg noise benda u Hrvata - tako barem kažu oni koji su slušali - ja, hvala bogu, nisam) govori kako prečesto propuštam prilike, kako sam pasivan i indiferentan (glup) i kako ću završiti karijeru u nižerazrednom Vratniku (Osijeku), i kako ću za ženu dobiti nelijepu intelektualku sa pripadajućim drinking problemsima umjesto uspješne, širokogrudne menadžerice s plavim pramenovima.
Ne znam - možda je upravu. No, to i nije poanta. Čovjek mora imati onu dozu neophodne agresivnosti i bezobzirnosti kako bi skočio na svaku priliku. To je u redu i ja cijenim (prezirem) ljude koji su takvi. Nevrdles, moja suptilnost (zen-budistička ravnodušnost) ne dozvoljava takav atavistički pristup prilikama.
Prilike su tu, naime, da se propuštaju. Samo takav pristup životu omogućuje meditativne osvrte i promišljanje o različitim mogućim autkamima (imam napad pisanja engleskih izraza - to mi se uvijek događa kada se osjećam gluplji nego inače, a inače se osjećam gluplji nego prije par godina - op.a.). I doista, nepostojeći čitatelju i još imaginarnija čitateljice, dokoličarski pristup životu je jedini koji ostavlja prostor za promišljanje u duhu najbolje kibidabijske filozofije - tako drage Hrvatima, a ni Srbima mrske!
Zasigurno se pitate, osim ako ne, koja je konkretna korist od ovakove gospodske indiferentnosti.
Ne znam.
A to i je poanta.
Hure
Post je objavljen 12.09.2005. u 16:08 sati.