Napokon i autobiografski roman
Paulo Koeljo
Posle letnjeg pohoda na čitaoce "Zahir" Paula Koelja kuca i na naša vrata, posredstvom Paideie, a pisac poručuje
Elitna kultura je mrtva, živela pop-literatura
Za 23. septembar najavljen je izlazak novog romana Paula Koelja Zahir na srpskom, u izdanju Paideie, negde u isto vreme kad i u SAD. Od aprila, kada se pojavio u Brazilu, novi roman Paula Koelja bestseler je u tridesetak zemalja, no, to je samo početak, jer, prava su prodata za prevode na 45 jezika u 83 zemlje. Od maja, samo u Francuskoj, u kojoj se Koeljo poslednjih godina nastanio u okolini Sen Martena u Pirinejima, prodato je već 320 hiljada primeraka.
Priča je poluautobiografska. Glavni junak je slavan, bestseler pisac, koji se oseća isprazno dok potpisuje knjige po megaknjižarama sveta, ruča sa filmskim magnatima i daje intervjue. Njegova žena, ratni dopisnik, Ester, misteriozno nestaje. Ne zna se da li je kidnapovana, ubijena, ili joj je samo dosadio brak u kome nije ispunila svoja htenja? Da bi je pronašao, pisac najpre mora da pronađe sebe. Tako mu savetuje tajanstveni mladić-mistik, iz Kazahstana, Mihael, koji izgleda zna mnogo više o Esterinom boravištu...
U priču sam ugradio dobar deo sebe
Naslov novog romana pozajmio je od svog omiljenog Borhesa, tačnije iz njegove kratke priče "Zahir" iz zbirke "Alef". Zahir je arapski termin i znači opsesiju. Ali i nešto vidljivo, prisutno, što ne može tek tako neopaženo da se iskrade. To nešto ili neko postaje predmet naše pažnje, a potom i jedina preokupacija naših misli, neka vrsta osvećenja, ili ludila. Za samog junaka, dakle, zahir je zamena za Ester koja nedostaje, i za kojom bi valjalo da se uputi u potragu vrletima Kazahstana. Zašto baš Kazahstana?
Pa
Kritika koja je sa skepsom gledala vrtoglave Koeljove tiraže, posle Alhemičara, ovog puta je blagonaklonija. Nisu retki hvalospevi u kojima se Zehir proglašava najzrelijim Koeljovim romanom, njegovim remek-delom. Ipak, Koeljove oči uprte su u američku kritiku, koja mu je, smatra, dosad bila glavna prepreka da u SAD ostvari slavu kakvu je imao drugde. Kritičarka Vašington posta, ipak, zamera mu zbog nedostatka istinske uverljivosti na kraju romana, i dvosmisleno, roman naziva "kuckanjem na mašini", aludirajući na Koeljovu raniju opasku da se romani sami pišu, dok je romansijer "običan daktilograf".
Amerika je za Koelja i izazov kojem se stalno vraća tražeći inspiraciju.
Verujem da je ta zemlja pretrpela drastične promene u poslednje četiri godine, a reakcija njene vlade nije bila najinteligentnija. Mislim da je glavni zadatak intelektualaca danas da se bore protiv antimearikanizma. Ukoliko to ne učinimo, Bin Laden i fundamentalisti dobiće rat koji svet vodi protiv terorizma. Suočeni smo sa talibanskim vrednostima, naspurot američkih. Ljudi se iz naivnosti svrstavaju uz one koji se bore protiv glavne sile. Kad shvate da time podržavaju represiju, diktaturu, fundamentalizam, biće prekasno. Zato treba insistirati na pravim američkim vrednostrima, a ne onim koje bi Buš da nametne kao takve (što može loše da završi).
Jedna od autentičnih vrednosti savremenog doba, za Koelja je literatura, i to u većoj meri nego ikad. Čak više nego što je rok-muzika uticala na njegovu hipi-generaciju. "Danas se na pisca gleda kao na superstara - i sam sam to više puta iskusio. Ljudi sve više čitaju, jer je glavni medij današnjice pisani medij - internet. Elitna kultura je mrtva, živela pop literatura."
Da to nisu puke fraze, govore i sledeće brojke. Koeljo je jedan od bogatijih pisaca na svetu. Godišnje zarađuje dva miliona dolara od tantijema, a kad objavi novu knjigu, i čitavih pet miliona dolara. Samo ove godine, prodaće, procenjuju njegovi agenti, osam miliona primeraka novog romana. Za 18 godina, prodao je preko 65 miliona primeraka svojih knjiga, na 59 jezika, od čega je 27 miliona primeraka Alhemičara. Na pretprošlom sajmu u Frankfurtu postavio je rekord za Ginisa, kada je na jednoj promociji potpisao primerke svoje knjige na 53 prevedena izdanja!
V.R.
Post je objavljen 12.09.2005. u 14:55 sati.