Uhvatila me mala kriza. Znam da će biti kako mora biti i da ja tu ne mogu ništa ali tako bi volila da se mogu isplakati. Da čep koji se godinama stvarao jednostavno pukne i moja težina splasne. Mamino srce je teško podnijelo to što joj se događalo i sad je počelo popuštat a ja se brinem. I znam da tu ne mogu ništa, i da nisam ni prva ni zadnja kojoj se nešto tako događa, i da svatko ima svoj križ i da ga mora nosit kako god zna i umije, i da ima puno gorih situacija, ali to ne umanjuje moju tugu i zabrinutost. Eto, toliko od mene. Samo izjava, ne tražim komentar.
Post je objavljen 12.09.2005. u 13:55 sati.