Marketing
Ljubičasto nebo
Jeste li se ikad priupitali zašto je nebo plavo? Niste? Hmmm, ja moram priznati da jesam. Gledajući često tu predivnu nisku plavih nijansi koje se prelijevaju iznad naših glava, često sam se pitala zašto baš plava boja. Nebeseko plava boja za vedrog ljetnog dana. Sjetila sam se i onih ljetnih sumraka kada bi nebo poprimilo narančaste, vatrene tonove i pitala se kako bi svijet izgledao da je to normalna boja neba. Ali ne, satvarna boja neba je ljubičasta. Ljubičasto nebo
I sada je jedan američki profesor ustvrdio da ono ustvari nije plavo; ljudskom oku ono samo tako IZGLEDA. U bojama se, izgleda kao i u životu, skriva mnogo više nego što se vidi na prvi pogled.
Samo nebo zna Kuda ova dusa kroci I cije ime skriva u suzama Novi dan i nova bol Moj Boze zar ne cujes Molitve tvojih grijesnika I sto sam ja to I tko si duso ti Bozija rijec il' samo ljudski hir Sto bas svaki dan Nebu prkosi Znam samo Nebo zna I pod ovim Nebom Zar nismo isti svi Mi djeca andela sto bez krila bi letjeli Bez ljubavi bas nista ne ide Znam samo Nebo zna! Novi dan i nova bol Gdje ljubav nasa duso skriva se Tko zna? Samo Nebo zna... Samo Nebo zna... : : Radan/Clea :: |
Isti onaj profesor kaže da je važno prisjetiti se da se svjetlost ne pojavljuje u bojama, nego u valnim dužinama. Boja postoji samo u našem umu. "Pogledajte val na vodi, kakav se vidi na moru. Ako ga pobliže osmotrite, on ima vrh i dol, a, ako bismo izmjerili udaljenost između dva susjedna vrha – ili dva dola - dobili bismo udaljenost između dva vala, odnosno valnu dužinu tih morskih valova. Val svjetlosti je sličan valu na vodi, samo je valna dužina mnogo, mnogo manja".
Ljudski um doživljava različite valne dužine svjetlosti kao različite boje. Crvena je najdulja valna dužina koju možemo vidjeti, dok su plava i ljubičasta najkraće. Postoje i valne dužine koje su nam nevidljive, poput radio valova ili ultraljubičastog svjetla koje izaziva sunčane opekotine. Sad kad čitam sve ovo, imam feeling da su mi okice izbombardirane milijunima sitnih bombica koje mozak pretvara u boju. Zanimljivo.
Kratke valne dužine – koje doživljavamo kao plave – jače se rasprše od onih duljih, tako da plavo vidimo gdjegod pogledamo na nebu. Pitanje je zašto ne vidimo one još kraće i još jače raspršene valne dužine, poput ljubičaste. Znanstveni instrumenti pokazuju da su one prisutne, tako da bismo nebo trebali vidjeti kao ljubičasto. Ljubičasto nebo. No, mudri nam toretičar kaže da se u objašnjenju plavog neba ne treba oslanjati samo na fiziku. U ljudskom oku, posebne stanice osjetljive na svjetlost, nazvane čunjići, šalju u mozak signale koji nam omogućuju da vidimo boju.
Način na koji mozak interpretira te signale, sprječava nas da nebo vidimo kao ljubičasto. "U mozgu postoji nešto što um smatra plavim, a to je točno određena valna dužina svjetlosti. Upravo nju vidimo kada po danu pogledamo u vedro nebo – zato ju i zovemo nebesko plava boja. U 'vaganju' signala iz čunjića, mozak se odlučio na interpretiranje plave, a zanemarivanje ljubičaste boje".
Sada, čitajući ove znanstvene dokaze kako nas vlastite oči varaju, pitam se koliko su me oči varale do sad u životu. I koliko će me još puta prevariti. Ili je to svjesno-nesvjesni odabir da ljubičastu vidim kao plavu. Da neke ljude vidim drugačijima nego što oni zaista jesu. Da neke situacije vidim pozitivnijima nego što one zaista jesu. Da je moje nebo narančaste boje...
Znatiželjna sam, to već znate, i zanima me koje je boje vaše nebo....
Post je objavljen 12.09.2005. u 09:49 sati.