Marketing
Jesam li normalna ili...
Znate situaciju pričate s frendom/frendicom i on/a ispriča neki događaj, a vi kažete: "E da, tako nešto se dogodilo i mojoj šogorici ili sestričn". Ili pak pričate frendici Jadranki što vam je rekao frend Petar. To su neke sasvim normalne životne situacije. Meni se često događaju. Ništa neobično. Eh ali... nije sve tako jednostavno. Počelo mi se događati sljedeće, razgovaram sa sestrom ili frendicom ili frendom ili sestričnom ili Nm ili s bilo kim, nije važno, i zaletim se reći:"Da tako nešto slično se dogodilo Zvjezdici ili Žvakici ili Noeli mi je rekla to i to, ili kakvu foru je provalio Fizikalac..." Krenem izlanuti i u zadnji tren se ugrizem za jezik. Meni je blog jako životna stvar, kako sam već jednom pisala na njemu se događa život u malom, ali kako objasniti ljudima (koji BTW nemaju pojma da ja pišem blog – to nitko od mojih ne zna) tko su Zvjezdica, Noeli, Žvakica, Ddadd, Fizikalac i ostali. Možda bi mi čak rekli da sam luda. Znam, ljudi često zaziru od virtualnog druženja, ja sam i sama pomalo skeptik iako sam se prije 2 godine usudila otići čak u Peru u posjetu rođacima koje sam pronašla i sprijateljila se s njima upravo zahvaljujući internetu. Ne znam. U takvim situacijama kad poželim u stvarnom svijetu spomenuti, citirati ili bilo što nekoga iz blogosvijeta osjećam se totalno blesavo...Ne znam zapravo ni što sam htjela ovim postom, valjda čuti od vas da sam normalna, da se to i vama događa i da je sasvim u redu imati virtualne prijatelje ili...
Post je objavljen 12.09.2005. u 08:26 sati.