Baš bih pogriješio da sam popustio izazovu popodnevnog ljenčarenja, iako me čeka gadan tjedan, a i protekli je bio izrazito naporan. Lijep, sunčan dan i odluka da idem na biciklu u spori i detaljni obilazak grada je bila više nego dobra. Napravio sam đir po Trstenjakovoj i okolnim uličicama, te u sjevernom dijelu Tomićeva puta. Višestruko korisno. Vidio sam ulice u kojima ili nikad nisam bio ili sam bio davno,davno. Izvrsna prilika da se izbliza vidi stanje infrastrukture, ali kuće i vrtovi mojih sugrađana.
Ali najvrednije od svega bili su susreti s ljudima koji su ispred svojih kuća uživali u kasnoljetnom popodnevu i predvečerju, ispijajući svoje kave s prijateljima i susjedima. Lijepo i idilično. Dobio sam i mnoštvo korisnih informacija o ulicama i kvartovima, a posebno su me veselili svi susreti s ljudima koje godinama nisam viđao i toplina kojom su me pozivali u svoja dvorišta. Dragi, normalni ljudi sa svojim bremenima svakodnevnog preživljavanja, a opet i optimistični i srdačni. Već je padao mrak kad sam odlazio iz Tomićevog puta sa prepunom vrećicom prekrasnih jabuka, preda mnom ubranih i domaćom rakijom od kruške.Sva muka ovoga posla pada pred otvorenim dvorištima i nasmješenim licima. To treba zaslužiti!
Post je objavljen 12.09.2005. u 00:26 sati.