Ponekad samo noć razgovara samnom
i ponegdje koji zvak tišine!
Svježina je udrila u moje kapke
i ne mogu usnuti!
Ma isprala sam usta
nekom gorljivom tekućinom;
možda je samo to.
Prošla je ponoć,
sa radija mi uši prodire
neki ženski glas,
neke sasvim nepoznate stvari,
mislim,
stvarno nemam više zašto biti budna!
Zvuk je možda čak i uspavljujući,
Ali...
Hajde dragi, usni,
da mogu i ja!
Savij mi pod desnu stranu lica
jastuk satkan
od tvoje mirisne kože,
makar i virtualno samo,
al osjetit ću
dodira tvog mekoću poruke..
zaspi samo i usnut ću i ja.
Post je objavljen 11.09.2005. u 23:45 sati.