Gospodine H...
Koja ironija, ha?
Da se nakon svega pokaže da nisi bio ništa bolji od mene...
Da nakon svega tako lagano kreneš dalje...
A da ja... zločesta cura koja te zajebavala, varala... tražim komadiće tebe u nekim starim sjećanjima...
Tražim komadiće sebe na mjestima gdje smo se skupa smijali... gdje si me ljubio...
I ne nalazim ih... nigdje...
A čini mi se da bez njih nikada neću biti ona stara...
Ona tvrdoglava mala koja ne zna reći "Volim te..."...koja ne može izgovoriti "Oprosti..."...koju si volio usprkos svemu...
Vidiš, neke mi je riječi bilo teško izgovoriti...
Možda zbog mog ponosa...koji me sprječava da pokažem da sam i ja ranjiva...
Možda zbog moje tvrdoglavosti... koja me sprječavala da priznam da sam toliko puta bila u krivu...
Možda jer nikad nisam bila od onih koje će sve oprostiti zbog ljubavi...koje će se ponižavati...koje ćeš vrtiti oko malog prsta...
Vidiš, sigurna sam da me ne bi volio da sam bila takva...
Zar nisi sam rekao da sam užasna?Da nikad ne bi sve to prolazio zbog mene da možeš ponovo birati?
Čekaj... čekaj da se sjetim...
Davno je to bilo...
"Ti si stvarno užas, znaš? Ali si najbolji užas na svijetu, malena..."
Da, to si mi govorio...
Da, bila sam užas...Ali ti si znao iz mene izvući ono najbolje...
"Moje mane si pretvarao u zlato..."... I zaista jesi...
S tobom sam bila bolja osoba... trudila sam se...
Sada mi je svejedno... koga ću povrijediti i kako...
Jer te više nema da mi vratiš onaj iskreni osmijeh na lice... da mi skineš masku lažne sreće koju sama ne znam skinuti... da mi poljupcima obrišeš suze...
Nisam mogla reći "Volim te..."
Pa, znaš...
VOLIM TE...
VOLIM TE JAKO... VOLIM TE NAJVIŠE... VOLIM TE JOŠ UVIJEK... VOLIM TE ZBOG TOGA ŠTO SI ME NAUČIO VOLJETI... VOLIM TE ZATO JER SI ME ZNAO UČINITI SRETNOM... VOLIM TE I KADA LJUBIM NEKOG DRUGOG... VOLIM TE...
Volim te iako je prekasno...
Odavno je prekasno...
Prekasno je da ti kažem "Oprosti..."
Ipak...
OPROSTI...
OPROSTI MI ZBOG SVEGA... OPROSTI MI ZBOG MOGA PONAŠANJA NA MORU... OPROSTI MI ZBOG MOJIH "PRIJATELJA" I NJIHOVIH PORUKA... OPROSTI MI ZBOG NOGOMETAŠA... OPROSTI MI ZBOG TOGA ŠTO TI NISAM VJEROVALA DA U ONOM BAMBUSU NIJE BILO DROGE... OPROSTI MI ZBOG SVIH LAŽI I IZGOVORA... OPROSTI MI ŠTO SAM TE TOLIKO PUTA NESVIJESNO POVRIJEDILA... OPROSTI...
Znam da nikada nećeš ovo pročitati...
Znam da ti nikada neću ovo reći...
Ipak, nadam se da negdje duboko u sebi znaš...
Nadam se da ti je žao zbog nas...barem upola koliko je meni žao...
I nadam se da ćeš naći curu koja će znati izgovoriti neke stvari... koja će te voljeti onako kako želiš... koja te neće zajebavati... koja će biti sve ono što ja nisam bila...
Nadam se da se neće toliko razočarati u tebi kao što sam se ja...
Budi dobar s njom...
Nemoj biti kao ja... skrivati osjećaje...
Iako sam te to naučila...
Žao mi što te nisam mogla naučiti ništa dobro, plemenito, ništa vrijedno... Ali hvala ti na svemu što si ti naučio mene... na svoj ljubavi,razumjevanju...na svakom osmjehu... na svakom trenutku...
DA, GOSPODINE H, ŠTETA ŠTO STE LAŽOV I KURVA...
Šteta...
Valjda ste to naučili od mene...
Lažljivica i kurva... koju si naučio da je istina bitna i onda kada uništava ono što volimo najviše na svijetu... koju si naučio da me stranac ne može ljubiti kao netko tko me voli...
Znam da te nitko ne može zamijeniti... još ne...
Jer si bio sve što mo je trebalo... i više od toga...
Ali ti to ne znaš... nikada nećeš saznati... da te još uvijek VOLIM, VOLIM, VOLIM, VOLIM,VOLIM, VOLIM, VOLIM NAJVIŠE...