Ljubiti jest...
Podijeliti kruh gdje ga nema i potaknuti glad ondje gdje ljudi umiru od apatije.
Istegnuti mostove i iznajmiti brodove, izgraditi kuće i srušiti one koje prijete da budu ruševine, ispiliti drvo i zasaditi stabla da rade hlad, utješiti i kazniti, moliti i djelovati.
Ljubiti jest poučiti ljubiti patnju i potući žalost jer se ona protivi svakom dobrom djelovanju i svakoj stvaralačkoj ljubavi.
Ljubiti jest dati smisao dobrovoljnoj nemoći i drugi put opet kazati visokim glasom i sa žestokim riječima: nemoć s kojom namjeravaš opravdati neaktivnost je baš tvoj najveći grijeh.
Ne ljubiti jest....
Ne djelovati, ne osjećati nemir, ne imati brige, ne čitati dnevne novine, ne odgovoriti na pisma, ne znati protumačiti pogled koji moli i traži, ne smiješiti se, ne biti pouzdan, ne dati posao, ne posjetiti bolesne, ne surađivati u svjetskom procesu, ne pomoći žrtvi koju je razbojnik ostavio na cesti i ne tražiti način kako stati na kraj zločinima.
Ne ljubiti jest ostati i dalje ravnodušan na ljubav drugih, ne biti pristupačan molitvama, povjerenju i znakovima zahvalnosti.
Ne ljubiti jest ne nastojati i ne truditi se shvatiti, ne odgovoriti na nečiji poziv, ne biti dovoljno gostoljubiv zbog nedostatka jednostavnosti kad nudiš i daješ utočiste nekome.
Ne ljubiti jest ne dati kruh onome tko je gladan, ne obući onoga tko je gol i ne posjetiti onoga tko je u zatvoru.
Ne ljubiti jest ne djelovati!
Post je objavljen 11.09.2005. u 06:01 sati.