A
Ova priča ima jednu službenu i mnogo neslužbenih verzija. Ona je dio romana s mnogo glavnih i sporednih uloga između kojih se odvija napeta radnja. Znanstvenici se od neslužbenih verzija ograđuju (zbog dokaza), a konspirativni teoretičari 'filozofiraju'. Publicistika i cyberworld iznošenjem svojega viđenja činjenica nastoje proniknuti u srž, dok preko masmedija jučer saznajemo kako jedan od glavnih likova, inače po vokaciji zagovaratelj rata, preuzima krivicu jer, kada je zagovarao rat, nije imao 'prave informacije' pa je preventivno plisnio (napao, razorio op.a.) po Iračanima. Povod je bilo oružje za masovno uništavanje, no tamo ga nije našao, pa priznaje da mu je to mrlja na karijeri.
Što je mrlja na karijeri jednog čovjeka naspram toliko smrti u zemlji bogatoj naftom?
Prije toga je oružje s osiromašenim uranom bacao na Afganistan. Tamo je pak mislio da se skriva njihov plaćenik kojega se prikazuje kao državnog neprijatelja broj jedan i koji je navodno organizirao Napad.
U njemu su srušeni neboderi koji su predstavljali bitak njihovog društvenog poretka. Događaj je to koji je bio povod nizu promjena u zakonodavstvu i ovlastima na štetu stečenih sloboda u zemlji gdje se priča događa.
Između ostaoga, međunarodana politike se suočila s uvođenjem institucije preventivnog rata.
Borba je skupa, milijarde dolara odlaze na proizvodnju oružja, ratovanje i borbu protiv tog neprijatelja .
Službena verzija priče ne specificira odnose, poznanstva i zakulisne interese glavnih i sporednih likova, dok se kroz masu neslužbenih priča provlače tanke niti koje utkane tvore jasniju sliku o glavnim akterima i stvarnim razlozima američkog demokratskog imperijalizma. Te neslužbene verzije priče toliko su razrađene, da se čak izučava cijela povijest dugogodišnjih, čak stoljetnih interesnih i krvnih veza među glavnim likovima, a u središtu priče nekih je - dolar i njegovo očuvanje hegemonijalnom valutom.
60% građana te države nije pročitalo niti jednu knjigu, 50% vjeruje da su NLO-i vanzemaljskog porijekla, a 40% ne zna pronaći Japan na geografskoj karti.
Priča koja slijedi nema toliko strana, ima samo jednu.
B
Postoji čovjek koji proizvodi električne grijače. Ima malu radionicu i obično savija grijače za uređaje s grijačima kojih nema na tržištu. Jučer je cijeli dan radio seriju od 24 grijača, a kada je u 18 sati završavao posao, shvatio je da ima viška jedan dio kojega ugrađuje u grijače :) I krenuo on otvarati grijaće cijevi (prvo ih je vario :) ne bi li pronašao grešku. Na njegovu žalost, pronašao ju je u zadnjem kojega je otvorio :( . U vjerojatnosti je to 1: 25852016738884976640000.
C
1. Kolika je vjerojatnost da u mnogobrojnim neslužbenim verzijama iz A priče ima istine?
2. Nije li jučerašnjim prelaskom jedne 'neslužbene priče' u službenu potvrđena istinitost te 'neslužbene' verzije?
3. Koliko još ima istinitih 'neslužbenih' verzija?
4. Zašto se baš dan prije 4 godišnjice tog događaja publicira preuzimanje mrlje na karijeri jednog od glavnih aktera priče?
5. Jeli ustvari moguće da ta zemlja, koja u obrambene svrhe izdvaja kao cijeli svijet zajedno, ne može pratiti svoje neprijatelje, locirati ih i onemogućiti u djelovanju? Čak niti uz pomoć svojih mnogobrojnih saveznika koji su mjesecima upozoravali da se nešto gadno sprema?
I kakve veze s tim ima to što je Irak bogat naftom koju je htio prodavati za Euro, a u Afganistanu nakon 'dolaska demokracije' i savezničkih trupa (među kojima i HR) drastično raste proizvodnja opijuma?
Što će se dogoditi u Iranu koji ima veliki plan humanog nuklearnog razvoja (20 elektrana), te posjeduje velike zalihe nafte koje namjerava prodavati za Euro? Isto to, prije preventivnog rata protiv Iraka, želio je i Saddam Hussein. Syria i Sjeverna Koreja pružaju po službenim verzijama utočište teroristima, a Amerika uvodi službenu opciju taktičkih nuklearnih napada.
Post je objavljen 11.09.2005. u 00:32 sati.