Opet sama...
Jutros sam izašla iz noćne,fino se naspavala i odmorila....
Dan mi je brzo prošao..a kako i ne bi kad sam ga pola prespavala..najgore mi je navečer kad sam opet sama...
Kakva glupost....
Nisam u onim godinama kad me zabavlja skakutanje po disko klubovima i ja jednostavno nemam kud izaći večeras..
Ma,da budem iskrena,mjesto radnje nije ni bitno...NEMAM S KIM....
Budući da su mi prijateljice uglavnom i radne kolegice,ne možemo se nikako uskladiti s vremenom...Kad sam ja slobodna,one rade i obrnuto..Rijetki su petki kad uspijemo uhvatiti vremena za naše trač partije uz višesatne kavice.....
Sjebano je raditi u smjenama.....
I ne samo to,sve su udane i zaokupljene svojom malom dječicom i nemaju više interesa a ni vremena za večernja skitanja i cuge u našim omiljenim kafićima...
Kužim ih i ne zamjeram im..
Dečko mi nije tu..udaljeni smo samo nekih 400 kilometara....dakle i on otpada..
Nekad se osjećam baš kao penzionerka koja jedva čeka da prođe Dnevnik,opere noge i guzicu,ostavi protezu u čaši vode i u 9 sati već hrče sve u šesnaest....
Inače sam vrlo vedra,nasmijana i društvena cura..ali..šta mi vrijedi kad to nemam s kim podijeliti onda kad ja to hoću i trebam...
Večeras me nazvao moj bager (čitaj baka) i pita me kako sam a ja ko iz topa---ma prekrasno bako,nikad bolje..ne mogu ti se nahvaliti...Ne želim ju zamarati glupostima,onda se i ona rastuži jer i ona sama živi i onda se to pretvori u dosadan «bapski» razgovor...
Jedna poslovica kaže : KAD ČOVJEK POSTANE NESPOSOBAN ZA IGRU,ZNAČI DA JE IZGUBIO ŽIVOTNU RADOST
Ima tu nešto...samo....s kim da se igram..?
Mrzim se ovako osjećati...
Sreća da sam počela pisati blog pa se bar na nekome ispucam...
Zamislite situaciju kad vam je adrenalin na maksimumu a vi sami u svoja četiri zida...ma bljak......bljak.....bljak....
Ak je netko zainteresiran za partiju «čovječe ne ljuti se»..???haha,,šalim se...
Post je objavljen 10.09.2005. u 23:53 sati.