Istodobno njemačke su postrojbe pojačale svoje djelovanje na bokovima u namjeri da presjeku mostobran i time potpuno okruže savezničke postrojbe koje su branile mostobran koji je sve više ličio na vreću čiji će otvor zauzeti njemačke postrojbe. Snažnom pritisku izložena je 28. svibnja britanska 5. pješačka divizija 2. britanskog korpusa koja je ipak obranila svoje položaje. Na zapadnom boku savezničkih postrojbi bilo je puno teže, a naročito na položajima britanskih 44. i 48. pješačke divizije koje su branile oko 35 km bojišnice, pa su im se njemačke oklopne postrojbe uklinile na više mjesta. Poradi toga noću 29. na 30. svibnja britanske 3. i 50. pješačka divizija savile su svoje crte bojišnice i zauzele nove položaje na crtama obrane gradova Noordschote i Poperinge, a crta prihvata postrojbi koje se izvlače pomaknula se natrag na rijeku Izer koju su pak zaposjele britanske 5. i 42. pješačka divizija, te još dvije brigade iz sastava britanske 48. pješačke divizije. Ostale britanske postrojbe krenule su direktno na crtu mostobrana, ali poradi vrlo loše koordinacije i stožernog rada časnika 3. korpusa zaglavila je 145. brigada iz sastava 48. pješačke divizije i veliki dio postrojbi 44. pješačke divizije. Francuski pak su časnici dvoumili da li da se povlače s rijeke Lys (oni nisu dobili novu zapovijed generala Blanchera, a u staroj je bilo zabranjeno napuštati rijeku Lys), no, na kraju su se ipak odlučili na povlačenje prema rijeci Izer i dalje prema obali. Bili su to dijelovi koji su izbjegli okruženje kod grada Liela (Konjanički korpus, 12 i 32. pješačka divizija). Tijekom 29. svibnja britanske su postrojbe hrabro i žilavo branile svoje položaje, pa su njemačke postrojbe koje su izbile na crtu mostobrana kod grad Veurnea tu i zaustavljene bar na trenutak. Rano ujutro 30. svibnja sve savezničke postrojbe koje su izbjegle okruženje našle su se na crti mostobrana, ali dosta oslabljene i istrošene teškim bitkama. Redoslijed evakuacije bio je slijedeći: prvo se izvlačio britanski 3., pa 2. i na kraju 1. korpus, a francuske postrojbe koje su tek 29. svibnja primile zapovijed za evakuaciju dobile su dio britanskog brodskog prostora. U zračnu bitku za mostobran britansko je zrakoplovstvo uključilo sve što je imalo, a britanska RM pod snažnim je topničkim vatrama trpjela gubitke, ali i dalje izvršavala svoj dio zadaće. Savezničke postrojbe imale su sreću u nesreći da je kod Dunkerque tlo pjeskovito, pa su granate prodirale duboko u tlo i efekt rasprsnutih fragmenata (šrapnela) nije nanosio toliko gubitaka kopnenim postrojbama. Do ponoći 28. svibnja izvučeno je 18 000, a do ponoći 29. svibnja još 47 000 savezničkih vojnika u Englesku.
Post je objavljen 10.09.2005. u 21:08 sati.