Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/satanpanonski

Marketing

Zar nisam jednakom svirepošću od ushita odveden?

ZAKON

Volio sam krv u svojim očima
jer znam, patnjom sam kupio radost
Ljubio sam plač izbatinanog dječaka
jer znam, gnjevom mu smanjio žalost
Vozio sam bicikl izbušenih guma
jer znam, junak je samo uz opasnost
Uzeo sam dvije tube onog ljepka
jer znam, preteška je starost



RECI MATI

Reci mati da utroba me nije nosila
Reci mati da prsima me nisi dojila
Reci mati da krv za mene nisi prolila
Reci mati da me nisi odgojila

Kad kako Mjesec Sunce zarobi
Kad kako obveza sina odvodi
Kad kako služba vlast provodi
Kad kako obmana dušu pogodi

Dok moć glasa mog racija razbije
Dok krik slobode dogma suzbije
Dok volju mladosti program nadkrije
Dok ponos moj kazne sudije



PRKOSNA MOĆ

Tvoje su riječi kanđe
u moje srce se zabiju
poslije odeš, one ostaju
a ja ih išćupati ne mogu

Tako svakom na koga naiđeš
biljeg užasa ljubavi podariš
tebe vidjeti, slijep bih bio
u ovoj mi noći tijelom rovariš

Jednom dođeš, pa nema te dugo,
riječi, pitam se koga sad kolješ
prostranstvima loviš novi si plijen
božanska je pustoš kuda prođeš

Ostavljaš djeci nejakoj more
sunce za tebe nema značaja
ko vampir im mladost sišeš
žrtve si biraš iz grotla porođaja

Igraj noćas po meni, gdje si
lomi me ljuti, kidaj poderi
imaš svu silu, činš me ludim,
duša je tvoja i anđela i zvijeri



SVOJOJ MAJCI

nije bilo pravde, ne istine
laž mila moja starice
laž bogataša raskalašenih
što ništa sveto im nije.
Tri Tvoja najljepša pupoljka
što odgajala ih jesi
ruke zle svireposti
Tebi su otrgnuli!!!

Obuzdaj se, ne ludi!
Ne traži nas više u svom bunilu
odagnaj posljednjim grčem halucinacije
ne priviđaj i ne nadaj se nikad
sve je zakopano
nismo u našim posteljama
uzalud trpaš u peć drvo bagrema gorljivog
ne očekuj, da vatra Te ugrije!
Majko! Vatrom spali nepravdu
svojom ljubavlju, učini da izdržimo!

...kad je moja majka ostala bez nas tri sina, Vlado i ja u zatvoru, Franjo u vojsci, te sam riječi bolu njezinu usmjerio!



TKO ĆE REĆI

Tko će reći
da nisam imao snage,
da ruke su bile mi blage,
da malene curice drage?
Samo me pusti i odjaši
jer ovo je noć mojeg nemira,
tako bih glavom razbio izlog
pun južnog voća marljivom trgovcu!







Post je objavljen 10.09.2005. u 15:03 sati.