Jedna od bitnih osobina koju tražim kod svojih prijatelja je spremnost na prihvaćanje drukčijeg. Ne do nekih krajnjih granica, nego prihvaćanje različitosti u razmišljanju, ponašanju, odijevanju, glazbi... Nikada nisam, kao neki ljudi, tražila prijatelje koji će biti moja slika.
Najbolji primjer je jedna od mojih ponajboljih prijateljica. Ona je Hercegovka, odgojena u tradicionalnoj kršćanskoj obitelji. Iako je rođena i živi u Zagrebu, ne bi to nikada čovjek po govoru rekao. Dapače, njezin naglasak je jedan od glavnih izvora moje zafrkancije. Jedan od omiljenih izvođača joj je Thompson. Ipak, zna da u meni kompanjonku za odlazak na njegov koncert neće naći. Politički je desno orijentirana te zato izbjegavamo razgovarati o politici i izborima. Smatra da smo Hercegovinu odavno trebali anektirati (ovo malo preuveličavam), moj odgovor je da onda možemo i Gradišće. Bitno joj je ispovijediti sex, a ja je svaki put podbadam da će svejedno opet bludno griješiti pa koja je svrha.
Unatoč razlikama u stavovima i razmišljanjima, mi poštujemo jedna drugu. Odlične smo frendice i ne vidimo nikakve prepreke za svoje prijateljstvo. Nikada čak nismo niti jedna drugu pokušavale „preobratiti“. Prihvaćamo se kao kompletne osobe sa različitim stavovima, ali ih poštujemo. Iako smo obje uvjerene u istinitost baš svojih.
Volim i takve cyber prijatelje. Volim one koji će pročitati post, reći da razmišljaju drukčije i preći preko toga. Ne volim one koji u svakom razmišljanju suprotnom od njihovog pronalaze poticaj za veliku raspravu u kojoj će me uvjeriti da je njihovo ispravno, a moje potpuno krivo, da bi na kraju izgubili živce samnom tvrdoglavom i nedokazanom.
Cijenim ljude koji poštuju tuđe mišljenje, čak i kada se razlikuje od njihovog. Ima li ta osobina neko ime?
Post je objavljen 10.09.2005. u 12:39 sati.