Jutros kada sam se probudila pokušala sam prevrtiti sinoćnje događanje po svojoj lagano bolećoj glavi:
- nisam bila pretjerano lascivna u ophođenju s ljudima koje ne poznam
- nisam plesala po stolu
- nisam skidala majicu
- nisam glumila da znam pjevat....a ne, ne...čekaj to jesam...mutno se sjećam zagrljaja šefice financija i ne dirajte mi ravnicu te veselog benda...damn opet sam pjevala pred svima...
- nisam previše jela (tri dagnje i dva škampa can't really qualify as eating???)
- previše sam pila (ali nisam mješala što je zaista pohvalno i prestala sam u pravom trenutku što znači da se nisam ispovraćala po nogama članova uprave)
A sada zahvale:
Hvala mojim roditeljima jer su mi otvorili ulazna vrata navečer (znala sam da taj novi ključ koji mi je dala nadzornica zgrade ima neko značenje...samo nisam znala koje)
Hvala Bogu jer na karaokama nisu imali 'Für immer Punk' koju smo htjeli pjevati ekipi iz uprave (jer je to jedina pjesma osim Danke Deutschland koju znamo a da je na njemačkom)
Hvala nekim ljudima jer nisu došli i hvala nekima jer su došli
Hvala ekipi iz Juicy Couturea jer rade jako kvalitetne stvari od velura koji se ne uništi čak ni kad ga znojni XL kolega pokušava navući tvrdeći da mu je eto...baš taman
Hvala dečkima iz osiguranja koji su istog tog kolegu prijateljski grlili i sa razumijevanjem kimali glavom nakon razbijene tri čaše (i ako mi netko kaže da on nema slavonske krvi...)
Hvala ljubaznom kolegi za kojeg sa sigurnošću ne znam tko je koji me vozio doma iako živi u centru i to naveče kada je taksija već nestalo
Hvala Njemu koji me u 4 sata nazvao i urlao pijano na telefon da će me pokupit ako sam još vani i da me voli (došla sam doma u pol 2). Mili puno mi značiš ali nemoj to ponovit ok?
Hvala Plivi što je izumila Andol
Hvala Nov@-oj teve što ujutro pušta gluposti poput Pokemona
Ajme strašno....
Post je objavljen 10.09.2005. u 08:55 sati.