FREDERIC CHOPIN
Rođen: 1. ožujka 1810. u mjestu Železowa Wola
Umro: 17. listopada 1849. u Parizu
Na poziv nekog poljskog plemića osmogodišnji dječak odsvirao je nekoliko Bachovih i Mozartovih skladbi, a nakon burna pljeska i oduševljenja počeo je svirati toga trenutka smišljene improvizacije. Auditorij je bio oduševljen. Rodio se genij. To ime treba svakako zapamtiti! Tako je izgledao prvi veliki uspjeh i prvi korak prema slavi mladoga pijanista i skladatelja Chopina.
Frederic Francois Chopin rođen je 1. ožujka 1810. u mjestu Železowa Wola. Majka mu je Poljakinja, a otac Francuz koji se zbog posla doselio u Poljsku. Kada je otac dobio mjesto profesora francuskog jezika u Varšavi, i obitelj se seli, što omogućuje Fredericu pohađanje glazbene škole i učenje glasovira kod najpoznatijeg poljskog pedagoga Elsnera. Tri godine poslije Chopin će reći da bi Elsner naučio svirati i magarca, a Elsner, da mali Frederic praktički nema više što naučiti. U sedamnaestoj godini odlučio se potpuno posvetiti glazbi. Danonoćno vježba, svira, a prazne kajdanke uskoro počinju puniti prve zrele skladbe: Varijacije na Mozartovu temu, Krakovjak itd.
Chopinovi nastupi u inozemstvu također plijene pozornost. Tadašnja kritika piše da je Chopin sasvim nesvakidašnja pojava u glazbi. Njegove improvizacije pravi su dragulji, prstored i tehnika sviranja sasvim su revolucionarni, a ritam u njegovim skladbama rasteže se i skuplja prema nahođenju mladoga glazbenika iako svaki takt počinje i završava na udarac metronoma. U to doba piše i svoja dva klavirska koncerta koja kritika hvali, ali i zamjera da je orkestar samo pratnja glasoviru.
U dvadesetoj godini Chopinu su Varšava i Poljska pretijesne, pa razmišlja o odlasku u Beč ili Pariz. Odluku ubrzava nesretna ljubav s prevrtljivom studenticom pjevanja Konstancom Gladkowskom. Skuplja svoje stvari i note, odlazi i više se nikada neće vratiti u voljenu domovinu. U to doba Austrija je hladna prema Poljacima, pa ni Chopin nije iznimka, to više što grad na Dunavu trese groznica valcera. Najljepše i najplodnije umjetnikovo razdoblje počinje dolaskom u Pariz. Opčinjen je Parizom, a Pariz njime. Opčinjeni su čak i takvi autoriteti kao što su bili Mendelssohn, Berlioz, Mayerbeer, Schumann. Chopin je priznat, nema novčanih briga, kreće se u najvišem pariškom društvu. Intiman s Georg Sand, prijatelj sa slikarom Delacroixom, a često u lošim odnosima s Lisztom koji svira njegove skladbe na koncertima, a poslije će napisati i prvi Chopinov životopis. U tom razdoblju Chopin stvara svoja najljepša djela: poloneze, b-mol sonatu, Revolucionarnu etudu, mazurke, stotine klavirskih skladbi u koje će na najljepši način ugraditi bogat poljski folklor. No, Chopin nije sretan. Velikog skladatelja i pijanista izjeda bol zbog stalnih ljubavnih nedaća, zbog bijede njegove domovine koju su napali i pregazili Rusi, te zbog bolesti pluća koja ga iz godine u godinu sve više uništava. Posljednjih godina života Chopin je toliko slab da ne može svirati forte pa nastupa samo u salonima.
Najveći pjesnik klavira podlegao je bolesti 17. listopada 1849. u 39. godini. Pokopan je na pariškome groblju Pere-Lachaise kraj svojeg nekadašnjeg prijatelja Vincenza Bellinija, jedinog skladatelja, uz Mozarta i Bacha, kojeg je obožavao. Prema vlastitoj želji srce mu je izvađeno iz tijela, položeno u urnu i preneseno u dragu i voljenu Poljsku.
Post je objavljen 10.09.2005. u 08:05 sati.