Jučer mi je bio skoro savršen dan.
Probudio sam se i nakon izležavanja ( na godišnjem sam ), otišao sam se malo voziti biciklom, obavio kupovinu, oprao mašinu veša, skuhao ručak, pojeo ga, oprao posuđe i pospremio sve što je trebalo.
Tada su me počele moriti slatke brige, da li ću se uvaliti u krevet i gledati TV ili čitati knjigu, da li ću možda sjesti za kompjuter i malo programirati ili se zabavljati....
U svakom slučaju mnogo izbora na raspolaganju.
Odlučio sam se reda radi za TV, jer ukoliko ne bude ničega zanimljivog, najlakše se prebaciti na nešto drugo.
Malo sam gledao TV i odlučio malo ranije nego inače otići do teretane i odraditi trening.
Došao sam, počeo vježbati i tada negdje oko 17 sati, naravno, zazvonio mi je mobitel.
I naravno, zvali su me iz firme.
I naravno, nije bilo ništa privatno, nego evo frka je , pa su iz Njemačke zamolili da me nazovu, jer ako moji kolege ne mogu taj problem riješiti, ja ću sigurno znati.
Nakon moga odgovora da me ne zanima, jer sam napokon na godišnjem, počele su molbe....
Naravno, pošto sam kreten koji uvijek ljudima želi pomoći, skratio sam trening i zaletio se do firme.
I tada kad sam vidio u čemu je zapravo problem, totalno sam popiz**o.
Kreteni u Njemačkoj uopće nisu pročitali moj mail, u kojem sam im riješio problem još prije kojih dva tjedna, nego im je bilo jednostavnije nazvati i zaje**vati.
Koji su to idioti, a kad je netko od njih na godišnjem, sav posao čeka.
I nije problem samo u tome, nego nisam htio na godišnji u 8.-om mjesecu , baš da bi izbjegavali takve situacije.
Nadam se da će sada stići dobra povišica na plaću i dobre projektne premije, jer inače ,mislim da ću ja nakon godišnjeg još koji tjedan na kakvo bolovanje.
Sa isključenim mobitelom..
Pozdrav od još uvijek bijesnog.
Post je objavljen 09.09.2005. u 20:37 sati.