Prije sastanka Kompostišta s Psoglavcom bila mi je pala na pamet prastara pjesmica:
Dani, dani, da l' mogu bit k'o sni?
Da l' ovaj svijet može biti lijep?
Da l' mogu svi sretni biti?
Radost, ljubav, to nije mala stvar,
i zato znaj, što drugom daš,
to natrag primaš sam.
Tko je dobar, nije sam*,
oduvijek smo znali,
prijatelj nać' će svi,
veliki i mali.
(naslovna pjesma serijala «Veliki i mali» iz davnih sedamdesetih godina 20-tog stoljeća)
* Nekada davno mišljah da tu tekst kaže «Tko je dobar, nije loš»
Nakon sastanka, pokazuje se da Psoglavac misli kako neki nisu niti za kompost kao proces koji se odvija u Kompostištu, pa ih tretira kao poštu. Kao prava preporučena pošiljka upućena sam drugdje. Kako je tamo, vrijeme će mi pokazati. Jest da mi je odredište bilo nešto treće, no neke usputne pošte ne rade cijeli dan već samo u jednoj smjeni i ja bijah preusmjerena, što ne znači da na svoje prvotno odredište neću stići kao nekakva zametnuta razglednica.
Post je objavljen 09.09.2005. u 15:09 sati.