Ne znam da li je ovo neko već napravio, no ne vjerujem. A kao pravi purger, kad tad je moralo ovo izaći iz moje glave! Zato ko razumije, nek izvoli, a ko ne-jebga!

Bregza, adgra jiko je kopre talje ašba zanpra. No, dok dilju šetro ko azna ječi repa na morenu, u dugra kerišlja za Dićaban i pravljajupo liceu. Kota, i adka mane dilju, etop su žvegu, žišku, jer se dasvu kajne dela. Ovo je koja škote satpi na šatri, kota da gumo satpi postiglu. Jembri da i koni ne bu to ni talči. Od daku je šaodo taj šatro? Šaodo je iz zemljapod, Bogu zai đale.
I okdo u Zg-u mai gro dilju, kopre ljemi, mosa ihnji loma azna šatru. Ja sam to učiona ko lima. Rasta mi je talači slovena na šatri, i kota je lima Dome, učiona šatru. Snijeka je to rašlopre u načkemlade bancijezaje. No, jeni to kota škote. Mosa tašči, pa čišpresko vipr dio čirije, pa žeška dnjiza dio vipr, a vipr dio žeška gidru. Kene čirije su staleo u rabiupo, kao što su kepsov. Šta amsa htio čire... Da, adsa adka se tevra dilju kona vanjaljeto, bit će kvata žvaga, da to ni tinais. Nasda, je u šnjedana mevrije 2 tau an teljobi. Ašba dogr. Zg je trpanpre mauti, i znam ne, jako će ramje tibi tivpro gato. Gušitzagu će nam adgra.
Ziovo sam se u vomno vajutram, bateje, makli dira na max. Ašba persu. Adsa će i ćiza ošjo danje...
Kaj sam ja sad tu nabaljezgao. Pa to da će se ljudi vratiti sa ljetovanja i da će biti opasne gužve u ZG-u... no to nije bitno...
Šatrovači jezik se tumači da je došao iz Šatrovine, negdje kraj Vukavara, a sad gdje i kaj-ne znam. Jezik je vrlo specifičan, što i iz priloženog se može vidjeti. Ako ga čitate bez razmišljanja zvuči ko Madagaskarski, no ako se koncentrirate na zadnji dio riječi i čitate od tamo, pa onda sve, shvatiti ćete da je ful jednostavno. Zapravo se na šatrovačkom i ne priča. Uzimaju se određene riječi i one se pretvaraju u šatru. Uobičajeno psovke, i predmeti koji se koriste svaki dan, kao i uzrečice koje se koriste svakodnevno.
A koristi se i kad nećemo da nas netko razumije, naravno netko ko ne zna jezik! Tako smo na maturalcu u Češkoj morali koristiti šatru, jer su čuvari hotela znali naše psovke. No, šatru ne. Tako smo imali 3 čuvara reda po imenu: Čkapi, Šipuracku, Rimtu ti tuki! ;o)
Šatrovački se uobičajeno govori u Zagrebu, no i u Osijeku. Mislim da dalmatinci baš nisu s tim upoznati...
Ja sve kaj koristim od šatrovačkog jest: mojne batje, žišku, repa, bosde, desmr tistau....
Obožavam ovo zadnje, jer kad se izgovori, baš se i ne kuži šta znači...
No, mnogo ljudi ima gebu, gebicu, laganu aromicu iz usta... ;o)))
Evo, možda ste nešto novo saznali, a ako ne libo me nao arstva! ;o)))
Post je objavljen 09.09.2005. u 13:01 sati.