Marketing
JEDAN, DVA, TRI, ČETIRI – VIROVITIČKO SVETO ČETVORSTVO!
A mene oduševljava to što Virovitica ima mlade i domišljate ljude.
I što im pruža priliku da dokažu svoju domišljatost i znanje.
Odavno govorim i pišem da je vrlo važno prepoznati pravu ideju. Kad ideju prepoznate, lako ju je realizirati. Eto, dogodilo se da je davne 1234. godine Virovitica dobila status slobodnog kraljevskoga grada. Prošlo je mali milijun godina, svake se godine obilježavala nova obljetnica te značajne godine i – sve bi bilo isto kao i lani da se mladi Virovitičani nisu dosjetili da te brojke jednostavno pretvore u virovitičko sveto četvorstvo. Jedan, dva, tri, četiri. Hajdemo nabrajati!
Kad dođete do toga, kao što je došao Kreativni tim SHM-a, kojega je bila član i mlada turistička djelatnica Romina Čorak, onda se naprosto počnete igrati. Ideje frcaju da se sve praši.
Dakako, te ideje valja prepoznate inače će, kao mnoge dobre ideje u Lijepoj našoj, lutati prostranstvima, dok ne zalutaju u šumama i gorama Virovitičko-podravske županije.
Zato se gospođa Đurđa Aragović, pročelnica gradonačelnikova ureda, uopće nije dvoumila kad mi je za vodiča kroz Viroviticu odredila Zdenka Hercigonju, predsjednika Turističke zajednice grada Virovitice i čovjeka koji zna prepoznati dobru ideju. Naime, gradonačelnik Zdenko Kožnjak bio je na putu, pa mi je gotovo propala ona ideja da mi u svakom većem gradu gradonačelnik bude vodič i tumač svega u svome gradu. Što je i normalno, jer gradonačelnik valjda najbolje i poznaje svoj grad.
Hoćemo li nabrajati? Jedan, dva, tri, četiri...
To je osnovna ideja. Onda su toj ideji Virovitičani podredili sve. Tiskali su ljupke turističke knjižice, a u svakoj knjižici su četiri dobro napisane priče. Kratke, jasne i vrlo pismene. Četiri priče + četiri fotografije = bezbroj informacija. Pametnome dosta.
Toliko informacija da su i mene iznenadili. Dobro, nisam ja nešto posebno, ali dobro pamtim. Napisao sam nekoliko TV scenarija posvećenih Virovitici i ovoj županiji, pa se mogu pohvaliti da znam dosta toga. A nisam znao, recimo, da je u Virovitici rođen Milan Nikolić, svojedobno naš najbolji pisac krimića. Kao klinac, sjećam se, čitao sam njegove krimiće, a da nisam ni znao da su njegovi. Jer je knjige objavljivao pod pseudonomima. Uglavnom engleskim. Poslije, sam saznao da se iza engleskih imena krije baš Milan Nikolić.
Kad listam znalački uređene turističke knjižice, vidim da su Virovitičani pribjegli pisanju informacija gotovo nemogućom kombinacijom: enciklopedijskom škrtošću i pjesničkim nadahnućem.
Da ne bih sve nepotrebno opisivao, jednostavno ću danas presnimiti sve knjižice u nadi da ćete sve ono što je napisano moći bez napora pročitati. Vjerujte mi, ne ćete se pokajati.
Zdenko i Romina zaista su mi pokazali cijelu Viroviticu. Od trbuha grada, do izložbi, vrijednih građevina, arheoloških iskopina, palača, dvoraca, muzeja, kafića...
Što mi se posebno sviđa? Sve. Ne bih mogao odvojiti jedno od drugoga, jer onda to ne bi bila cjelina. Recimo, kad Hercigonja priča o Virovitici, onda čujete vrlo optimističnu priču. Optimističnu tim više, jer on ne oklijeva prepustiti inicijativu mladima. A kad klinceze i klinci puste mašti na volju, onda vam ništa drugo ne preostaje nego da iz mnoštva sjajnih ideja odaberete one najbolje.
Recimo, da se Virovitica ne bi utopila u sivilu svakidašnjice, slavi se Rokovo, dan grada. Neki okolni slavonski i podravski gradovi, jer Virovitica pripada i Slavoniji i Podravini, imaju razne festivale, smotre, vezove... Virovitici nije ostalo gotovo ništa. Jest, imali su i imaju kazalište. Svojedobno sam kao novinar prisustvovao mnogim premijerama. Ali neke priredbe gdje bi se Virovitičani mogli pokazati druželjubljivost i gostoljubivost nisu imali. Sad imaju Rokovo. Počeli su vrlo skromno, kao da sami nisu vjerovali u uspjeh. Već ove godine priredbe Rokova imale su sedamdesetak tisuća posjetitelja iz svih krajeva Lijepe naše. A toliki broj ljudi valja ugostiti.
Dakako, nije ta svečanost jeftina. Potrošeno je 344.569 kuna. Što iz proračuna, što od Turističke zajednice, što od brojnih sponzora. Puno? Vraga, puno. Sedamdesetak tisuća gostiju baš i nije škrtarilo za provod. E, sad sami pomnožite i vidjet ćete da se isplatilo.
Ljudi koji upravljaju gradom znaju da je poduzetništvo ono što obećava budućnost. Zato stimuliraju sve vrsti poduzetništva, osobito u onaj dio gdje su uključeni mladi. Jer im je vrlo važno zadržati mlade i školovane Virovitičane.
Mene je posebno oborilo ono: ako imaš ideju, dođi u Viroviticu i pokušaj je realizirati.
Čovjek da ne povjeruje!
Post je objavljen 09.09.2005. u 06:52 sati.