Upravo sam se vratio s otvorenja Operacija grad. Baš je to lijepo napravljeno. Čija god ideja bila - svaka čast. Ta stara tvornica u mom susjedstvu je fenomenalna scenografija. Drveće raste iz zida, raste i na krovu, kroz prozore (kao u Hundertwasserovoj kući), žbuka koja se ljušti izgleda kao da baš tako mora biti, dolje neke ovčice pasu(!), psi lutalice se šeću i zavijaju prema nebu. A ljudi izgledaju mladi, lijepi, kulturni, pametni. Podsjeća me na Bijenale u Veneciju, na onaj prostor Arsenala. Odjednom su ti mrtvi i besmisleni prostori dobili ne samo život već i smisao. Prostor baš treba biti tako ruševan i truo da bi umjetničke instalacije u njemu dobile dodatno pojačanje doživljaja. Bandić se nakon otvaranja i par intervjua pokupio. Pretpostavljam da nije ni vidio što su ljudi sve tamo napravili. Nema veze, nek je on to odobrio. Ima on sigurno puno važnijeg posla. Duško Ljuština, glavna faca za kulturu grada, je bio uz njega i pretpostavljam da je on najzaslužniji da je grad odobrio ovo.
Najbolji mi je bio taj osjećaj neprestanog otkrivanja novih prostora, gomila novih impresija. Stalno neka nova vrata, neki novi prolaz, novi kat na kojem nisi bio. Pogled kroz razbijene ili nepostojeće prozore na Šubićevu ili Derenčinovu noću. Kakvo neočekivano probraćenje i oplemenjivanje prostora. Nešto trulo i spremno za rušenje odjednom postaje neodvojivi dio cijelog umjetničkog doživljaja. Zamišljam tamo neki moderno uređeni prostor, koji će se jednog dana neminovno desiti, gotovo da mi je žao što će nešto tako polustvarno nestati.
Deset sljedećih dana će se tamo nešto događati. Mislim da ću svaki dan svratiti malo. Možda uspijem naći slobodan luftić za sjedenja da se zavalim i popijem pivo. I meditiram malo u takvom inspirativnom okruženju.
Da, sjetio sam se na što me je taj prostor podsjećao, na scenografiju Zone iz Stalkera.
Post je objavljen 08.09.2005. u 23:59 sati.