Danas sam ga vidjela. Svoj prvi autić. Mali crveni AX. Još je lijepi. Još je veseli i nova ga vlasnica čuva i pazi. I lijepo ga je ukrasila.. Unutra nogometaš Dinama (igračka of course), a volan koji sam pohabala je obukla. Skroz je bio čisti pa se veselo crvenio na suncu. Što je bio krasan.
Mislim nije stvar u machini stvar je u meni.
Dok nisam ga uzela na kredit (a prije ih nije bilo) nisam mogla uštedjeti ni sto maraka od plaće, a imala sam odličnu plaću (uvijek sam dapače bila u minusima do maksimuma. Tada sam imala manju plaću, uzela auto i svaki mjesec imala uredno za ratu kredita i sve troškove koje auto nosi. U međuvremenu su se podešavale i neke druge vrlo ružne stvari i bila sam čak jedno vrijeme biti bez minusa po tekućem, i sve sam naučila.
Tj. naučila sam živjeti koliko je pokrivač dug i uspijevam nekako uvijek imati malu zalihu. Osim kad kupim zemlju. A onda sam našla par klijenata, radila ko sivonja i sad sam u zoni, normalno se diše.
Čak razmišljam da uzmem satove slikanja. Jer mislim da unatoč tome što sam nekd davno, davno imala talenta za crtanje i umjetnost se mora sustavno učiti. I vježbati. Svaki dan bar po sat ili dva. Pa čak i više. Ne sanjam o tome da će to postati moje zanimanje (uopće ne-nisam baš tak pretenciozna), ali voljela bih izraziti ove boje u sebi lijepo, na način koji se meni sviđa.
Tipkanjem po blogu, mnogo lakše uobličavam misli. I sad nakon godinu i par mjeseci redovitog bloganja, dovoljno je tek desetak minuta da napišem misao dana, da opišem što me razvedrilo, o čemu sam razmišljala i što me rastužilo. A volim i vas čitati. Jer ste bolji od mnogi kvazi novinara i spisatelja. Neki blogovi su poput bljeska umjetnosti, drugi seriozni i doista volim biti tu na blogu...
Danas me razveselio prvi auto, koji je još uvijek lijep i veseo kao prvog dana. Kad se sjetim uzbuđenja kad sam išla po njega. Nisam u njemu imala ni radio, ni klimu, ni servo. Niš. Ali imala sam auto. Tj. slobodu. Mogla sam otići na kraj svijeta... :)))
I Miško sve ima. I on je veseli. Naime C3 su malo bombasti a i rezulta su ženske ruke (dizajnerica) pa se bar meni smiješe na cestama. Sivi je i elegantan, i nije red rocket, ali....to je jedna druga ljubav...
Da postoji ljubav prema kremšnitama, pa ljubav prema orehnjači, pa ljubav prema parfe torti, a i ljubav prema Sacherici. Razne ljubavi. Razni dani, a danas susret s mojim prvim prijateljem, autom koji me je naučio živjeti. A vani sunčeko. A đak prvak zna što je učionica, knjižnica, sand, desert, look around, day night, wand....i dobiva cvjetiće.
E da i danas matovilec i pohana šnicla, kod mame na objedu. I čaša Jamničke. Dan za cvijetić.
Post je objavljen 08.09.2005. u 15:49 sati.