*sigh* Čini se da ljudi polako prestaju čitati moj blog kad ne pišem tj-dva-tri...
Ah well...
Svi mi školarci lijepo znamo kako je škola, na naše sveopće veselje, opet počela. Vjerujem da smo mi svi happy što se tog tiče jer opet vidimo društvo, al da bi rađe da ne moramo na sve te predmete u šk. Anyway...ja vam imam jako spigano koljeno i moram voziti bicikl da sa 20 god jos budem mogla hodati...i napokon se jucer natjerala da vozim do skole(tj. do nekog mog blizu skole jer je kod skole preopasno ostaviti bicikl). I vozim se ja lijepo po Ljubljanskoj do zgrade Tiska po lijepo oznacenom dijelu na plocniku za bicikle. Skuzim da je za pjesake ostalo malo mjesta za hodati, zbog sparkiranih auta, pa se prebacim ful do ruba ceste za kolko sam znala da ne bum pala dolje...i odjednom eto meni neke babe u susret...naravno, hoda po sredini biciklisticke staze, pa se pomaknem jos malko u stranu da se profulamo..i uspijem ja proci kraj nje i mislim si da smo se taman prosle kad me nesto zanese u stranu i ja zavrsim na cesti pol metra...onak tam auti fakat znaju juriti i imala sam ful srece kaj je bilo crveno. Sva onak jos u soku se s biciklom povucem na nogostup, okrenem se i pitam babu:
"Pa sto vam je?!?"
A onda ona na mene: "Pa kaj si ti misilis?! Jel nogostup za tebe ili za mene?!!"
Nakon tog sam na tren ostala bez rijeci, pa sam za njom povikala, jer se okrenula i osla dalje:
"Pa gledajte da hodate po oznacenom za bicikle!"
Mislim ono..takve ljude treba ISTRIJEBITI.
Post je objavljen 08.09.2005. u 12:04 sati.