primjetila sam da ima neka stvar između mene i oblaka..
ne znam, vjerojatno to radim duže ali tek nedugo sam počela primjećivati.. inače sam mali ''mračnjak'' ne volim sunce i zato imam svoje najbolje prijateljice naočale.. velike crne, mračne, rockerse... fakerske.. heheh.. ako žensko biće može imat fakerske cvikse, e onda su moje takve! =) ali.. eto.. primjetih da kada izađem van, sjedim kod prozora, ležim na plazi ili bilo što da jaaaako često (ok, NON STOP) i intenzivno gledam u oblake.. to zapravo nisam ni primjećivala dok se nisam vratila s mora i skužila da sam malo neobično nahranila digitalac.. nema tu 100 zalazaka sunca, mora, planina... već hrpa - OBLAKA... svih oblika, boja, skulptura.. gleda frend slike i komentira ''a samo oblaci, šta drugo''... tražila sam objašnjenje i dobila ga:
''pa ti stalno gledaš nebo.. a reci da to nisi skužila?''..
e pa nisam.. nakon toga sljedećih dana sam se svako malo uhvatila kako gledam ''gore'' ali onako intenzivno sanjarsko-proučavajuće, ko da tamo gore ''nešto piše'' pa šifriram obrise.. (ne slažem neke slikice ko ekipa u filmovima).. i uvijek smiješak na licu.. izađem iz kuće, stanem, glava gore i gledam kakvi su oblaci, koliko ih ima.. ne znam.. to mi je prva stvar koju napravim kad izađem iz kuće.. hmmm.. zatim je prošlo par dana, misao ''zašto?'' je bila sveprisutna.. e pa.. skužih da me vesele, pune entuzijazmom.. kada vidim da na nebu nema oblaka nekako mi je tužno, prazno.. kao more bez riba i koralja.. baš me ispunjavaju, miluju dušu, čine sretnom.. bude neki spokoj i veselje.. ostala sam malo ''paf'' kada sam primjetila da gledajući ih uvijek duboko uzdahnem, kao da skupljam kisik za cijeli ostatak dana.. patetično, ali baš uživam u njihovoj ljepoti.. duša na tren zaleprša.. osmjeh na licu, ali onaj tihi, ponizni.. onaj koji odaje.. koji daje snagu, ispunjava toplinom..
očito sam ''našla'' još jednu malu stvar koja ima veliki utjecaj na moju psihu i koja me opako razveseli.. ''užvanje u malim stvarima''.. heheh. ..a eto.. desi se.. =))
neobično.. znam.. ali... evo, danas na nebu nema oblaka.. sjedim u uredu za kompom i stalno ih ''tražim''.. svako malo pogledam.. i ostanem razočarana u iščekivanju... pa kakva je to ''tajna veza''...?!
p.s. pjesma koja svira prati post... Josh Gorban ''You raise me up''
When I am down and, oh my soul, so weary
When troubles come and my heart burdened be
Then, I am still and wait here in the silence,
Until you come and sit awhile with me.
You raise me up, so I can stand on mountains
You raise me up, to walk on stormy seas
I am strong, when I am on your shoulders
You raise me up: To more than I can be.
There is no life - no life without its hunger
Each restless heart beats so imperfectly
But when you come and I am filled with wonder,
Sometimes, I think I glimpse eternity.
.... pjesma govori sve.. dragi moji pahuljasti prijatelji, this one's for you... word to word...
Post je objavljen 08.09.2005. u 09:59 sati.