E brajo, kako postoje neke osobe koje ti potiču ludilo u glavi, mislim, ono pozitivno. Tako me jedna sinoć zamantala da su riječi samo navirale i nisam mogla ušutit, (ma znam da inače imam tu sposobnost ali ipak...) i izvlači sve ono što malo kome mogu reći. Ipak smo skupa mrzile jedan januar. Fuckin bloody januar. I danas mogu reći ono što često pomislim ali rijetko kažem.....jako sam ponosna na nas i mi smo definitivno posebni ljudi, izabrani, mi smo jednostavno oni o kojima smo jedva mogli pričali. I znate šta, meni je to super! Cijeli moj život mi izgleda kao kula od karata, samo što nema vjetra koji će toliko biti jak da se meni neće dati ponovo gradit (ovo sam ukrala od tukice) ali nema veze, lako je primjenjivo u svim situacijama.
I šta mi se još često vrti po glavi. Zašto ja nisam posebno posebna?!? Najdraža će znati o čemu govorim. To mnogi nazivaju životnim nepoštenjem. Ali mislim da nije dobro na to tako gledati jer svatko ima svoj križ i tko zna što nam nosi budućnost. Možda će posebno posebnima biti ljepše i bolje nego drugima. Ustvari, ja znam da hoće a ajme je onome tko sumnja. Ma svi mi znamo ovo o čemu ja govorim, živi život kao posljednji dan i bla bla, ali to ne znači iživljavat se na drugima, ili sebi (kako drugi često rade). Imam potpuno pravo da me nerviraju sitnice poput kata, pločica, parketa, imaginarne kužine, zajednice.....Znam da nitko i nije rekao da nemam pravo ali ovo je samo jedno glasno razmišljanje. Ne moram poludit nakon svega i počet činit "pizdarije". Meni je cijeli život izazov a u ovoj fazi to mi je moj suprug i naša borba i plan kako nekom ukrast novce i napravit stan! I jako sam ponosna na nas, naš način razmišljanja o životu-njegovom pojednostavljivanju. Čak sam malo perverzna jer mi je nekad drago što zadnjih 20 kn dijelimo kao onih 1000 sa početka mjeseca, što me nerviraju njegovi sa svojim navika koje su totalno suprotne mojima-jer ćemo više cijenit svoja 4 čoška i cijeli niz situacija. Ali se ipak sigurno neću nervirati jednakim intenzitetom kao prije onog januara. I drago mi je zbog toga jer su se ipak uslijed svega toga rodile neke nove ljubavi, djeca, život me podsjetio na ono što sam skoro zanemarila a to je da nema tog problema koji se ne može riješit i nema toga što može pokolebat jednu dovoljno jaku želju!
Mislim da ovi stihovi govore sami za sebe. Upravo su ih pustili na radiju nakon duuugo vremena, a ja ih obožavam! I to je naš život.