koliko puta čuh rečenicu>ajme....gotovo je ljeto...blablabla...
da,gotovo je i točka. ajmo ne srat,falit će i meni,i to VRLO,ali slijedi jesen...savršena šarena jesen....
nakon svakog kraja slijedi početak...svaki put sve bolje i bolje...bit ćemo pametniji svakim zaključkom dijela života (valjda;)
eto...završilo je...završit ću i ja s pričom o Njemu...
Putovah...
lutah Pragom...
božanstven grad...
prejeben.
selim se tamo.
predivno.
karlov most.vltava.pive...hektolitri pive.
ja.
nakon Motovuna Rijeku gledah kao vrhunac civilizacije,tuš,krevet,ceste,tv,wc....WOW..a sada...jao...shvatih da živim u selu...u selendri teškoj...sve je maleno,zidovi me pritišću,nebo me guši...al ju volim.
jer je moja.
maturantica....
ja...;)
heh..osjećam se odraslije no jučer.uskoro punoljetna,razmišljam o faxu,maturalno je prošlo...pere me taj filing odrastanja...svi su oko mene uživljeni,gledamo život izmijenjenim očima.
najs.
ma sve je to sranje....dijete....još uvijek sam dijete...malo...razmaženo...
ma što ja znam o životu?
SaLuT ;)
Post je objavljen 08.09.2005. u 00:38 sati.