Ti me, Gospodine, zavede,
dadoh se zavesti,
nadjačao si me
i svladao me.
A sada sam svima na podsmijeh
iz dana u dan,
svatko me ismijava.
Jer kad god progovorim, moram vikati,
naviještati moram: "Nasilje! Propast!"
Doista, riječ mi Gospodnja postade
na ruglo i podsmijeh povazdan.
I rekoh u sebi:
neću više na nj misliti,
niti ću govoriti u njegovo ime.
Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj,
zapretan u kostima mojim:
uzalud se trudih da izdržim,
ne mogoh više.
Jr 20,7-9
Post je objavljen 07.09.2005. u 17:50 sati.