Ponosim se mojim dečkima koji su tako uspješno izvršili jubilarnu, dvjestotu pljačku u Zagrebu ove godine! Trebalo je zaista, za jubilej, nešto osobito izvesti. Uspinje se ova zemlja stepenicama napretka! Prvi put, gangsteri su krenuli sa namjerom da ubiju. Zaboravite plastične pištolje i zbunjene, smušene amatere koji se spetljalju kada ih činovnica iza pulta mrko pogleda!
Jeste li gledali? Jeste li čitali o tome? Pa naravno da jeste!
Osjetili ste užasavanje, gnušanje sažaljenje.
Osjetili ste radoznalost, divljenje, zavist, skrivenu želju. "Eh, kad bih i ja tako mogao/mogla". Pomislili ste to, naravno, negdje u stidljivom kutku vaše duše bila je ta misao, ali bila je tu. Znaju mediji što vi volite, pa stranice i stranice, minute i sate, ispunjavaju i ispunjavat će slijedećih dana prikazima zapanjujućeg (zadivljujućeg) zločina, tom slatkom, suptilno prikrivenom pornografijom nasilja, sa fotografijama, sa lijepim višebojnim crtežima, učenim analizama eksperata, zgražanjima moralista i obećanjima političara. Koliko besplatne reklame!
Jedan je poznati filozof XX. stoljeća ustvrdio da je samoubojstvo jedini pravi filozofski problem. (Usput, o filozofiji: ja sam je naravno izmislio, ja, Svjetlonoša.) Glupost! Nema tu nikakvog problema: odustati od svog života, odustati od želja i žudnji, to je grijeh koji i moj Otac i ja podjednako mrzimo. I preziremo. Ti su papci zaista zaslužili paklene muke. (O tome što su zapravo paklene muke, pričat ću vam drugi put.)
Ali ubojstvo, o da! To je osnovni zakon ovoga svijeta, čiji sam vladar po hiru mojega Oca. To je pravi filozofski problem, to je pravi kamen mudrosti!
Jeste li spremni ubiti za svoje ciljeve, za zadovoljenje svojih žudnji? Jeste li spremni pucati, bacati bombe, klati, silovati, ne plaćati porez, raditi u "public relations" (ah, reklame! Koliko ih volim, ja, Otac laži!), ili čak postati političar, da biste postigli svoje ciljeve u životu? Jeste li spremni ubiti da biste stekli novac, moć, seks, slavu, hranu, piće, odjeću, kartu za koncert omiljenog benda, i za brzi pristup internetu? To je tajna života, to je jedini životni problem koji je dostojan imena filozofskog.
Morate to raščistiti sa sobom samima ("to make clean alone with a room"), u središtu svoje svijesti: da li ste spremni ubiti iz interesa? (Pazite, ne iz čistog uživanja u ubijanju; to je druga stvar; to su luzeri.) Ako je vaš odgovor "ne", osuđeni ste biti gubitnik. Točka. To je tako.
Pri tome, upamtite: ne mora značiti da, ako ste spremni ubiti, trebate zaista nekoga osobno izmasakrirati. Ta odluka, naprosto, mjenja cijeli vaš svijet, sve što činite, i čini vas kadrim za uspjeh. Prepustite banalne poslove nižim izvršiteljima! Uistinu, uistinu vam kažem: tek tada ćete se uspeti do moje prave milosti!
Volim ja te dečke koji tuku, kolju, pucaju i lome koljena, ali ipak su to tek sitni igrači, tek dječica, tek regruti ili u najboljem slučaju dočasnici moje ovozemaljske vojske. Volim ove dečke zbog besplatne propagande, zbog valjanog primjera, uzora, poticaja koji vam daju; volim ih, doduše, i zbog uživanja u čistoj ljepoti fizičkoga nasilja, u čistom artizmu brutalnosti. Ali Ljepota je, znate, podređena Istini. A Istina je podređena Laži.
Pravi krimosi, oni koje nikad neće uloviti, moji časnici i generali – no pa, znate tko su oni, zar ne? Spontano je neka žena odmah dobacila murji: "ništa ne radite, prave krimose ne dirate". Naravno da ne! Shvatite to, i prihvatite! Tko ima uši, neka čuje.
Post je objavljen 07.09.2005. u 14:44 sati.