Marketing
"to be yourself is all that you can do"
nasumicne skice za intervju sa medusom
......kazete da se ovakav posao moze samo obavljati pro bono. biste li nam malo pojasnili iz cega proizlazi vas stav, i zasto zapravo real-dramaturgija nije vas full-time posao?
pa cujte. brojni su razlozi.ali najlakse cu vam objasniti na primjeru. uzmite recimo Buffy! dakle svima je nama poznato da je ona vampire-slayer. nama je lako to prihvatiti jer naposlijetku Buffy je u Americi! ali kada bi ljudi oko nje to priznali-znacilo bi da priznaju da se njihov svijet preklapa sa svijetom demona/vampira/vragova. sta slozit cete se nikako nije lako.
usprkos tome Buffy nema izbora. nije da ona osobito zeli biti ubojica demona, ona to jednostavno jest. naravno, uz to je i ljudsko bice sa svim normalnim potrebama koje mlada djevojka ima, dakle kozne jakne makeup izlasci, odrastanje, obrazovanje, samostalan zivot. vidite ide na fakultet i voli sve sta vole mladi.
jednako tako-tko bi zapravo mene unajmio, i konkretno platio za kreiranje drame u zivotu. svi vjerujemo da to mozemo i sami dovoljno dobro. naravno, posve nesvjesni podrske i uvjeta koje stvaraju real-dramaturzi. kad biste priznali da vam je potrebna drama, da vam je potrebna bol za stvarnu punocu zivljenja-pa bilo bi gotovo jednako kao da priznate da je grof Drakula dopremljen iz Pensilvanije drito u vasu supu, skupa sa svim svojim prileznicama!!! sve religije, sva duhovna ucenja, pokusavaju nas uvjeriti da je ono cemu tezimo mir, sreca, spokoj. da je to ono sta zivot cini vrijednim zivljenja.
jednostavno smo, kao civilizacija, izgubili svijest sta je potrebno da bi se osjecali zivi, pa danasnji mladi ljudi pokusavaju na najludje nacine, ukljucujuci samo ozlijedivanje, drogu pijanstva...uglavnom uspijevajuci dokrajciti svoje tijelo i na trenutak zaboraviti na vlastitu prazninu. ni ne pomisljajuci da je real-drama upravo ono sta trebaju. to je gotovo boguhulna pomisao, ma u kojeg boga vjerovali!
dodatno naravno kod mog poziva... hm, volim to vise zvati poziv nego zanimanje. ipak kao sto ne birate biti slayer ne birate ni biti real-dramaturg. to je jednostavno nesto cemu ne mozete reci ne kad postanete svijesni svojih mogucnosti...
da, dakle, dodatno u svaki novi projekt morate ulagati toliko jako puno sebe, gotovo potpuno, da ne mogu zamisliti da bi mogla iz jednog projekta prijeci u drugi tek tako. ponekad se mjesecima moram oporavljati. hm, no dobro ne bas mjesecima, vrlo cesto i preklapam projekte u svrhu koreografije drame i improvizacije.......
Post je objavljen 07.09.2005. u 13:56 sati.