Marketing
Trilj s dušom
Prije neki dan je jedan građanin Trilja (svaka čast na ideji, Antonio) spomenuo zanimljivu zamisao – tribalo bi vratiti nekadašnji otočić neposredno prije visećeg mosta a uz livu obalu Cetine koja na toj dionici čini veliki luk. I mogu reć, debelo je u pravu, tim više šta bi i priroda tu pomogla.
Naime, niko mlađi od 25 godina u biti se i ne može sitit tog otočića koji je uz viseći most bio svojevrstan simbol jednog pitoresknog Trilja i netaknute prirodne obale Cetine. Praktički svima je bilo žao kad se taj otočić uništio prilikom gradnje betonske obale u mistu. Sve to je bilo učinjeno u sklopu gradnje HE Đale i akumulacijskog jezera, kad se u posvemašnjoj socijalističkoj maniji betoniranja i asfaltiranja koje je bilo omogućeno dotokom sredstava za gradnju elektrane neko pametan sitio kako bi se, eto, mogle skinut topole s obale u središtu mista, sve skupa betonirat i kaldrmat te skinut otočić čisto onako. I pritom se debelo zeznuo, jer ne samo da je uništio lokalnu znamenitost, nego se i protok rijeke usporio pa su hrpe svakakvih naplavina i smeća dobile dodatnu šansu da se zadrže u središtu grada i svojim vonjem kompletiraju sliku grada ko turističkog središta koje ima potencijal ali i nedostatak strategije te mnoštvo krivih koraka u osmišljanju vlastitog prostora. Tada je jedno od niza glupih opravdanja bilo i da se obala uređuje betonskim pločama kako više ne bi bilo komaraca, a ne da ih otad nije bilo dvostruko više, nego čak i peterostruko.
Koja je ovo lipota bila… i uništiše je
Zna se koji su ljudi onda imali utjecaja po pitanju investicija u misto koje se tada nalazilo u sastavu općine Sinj, i ti ljudi ne kriju da su napravili grešku. Nisu važna imena, ali smatram kako bi ti ljudi – od kojih mnogi imaju određenog utjecaja i danas – tribali prvi povuć pitanje vraćanja otočića, kako bi ispravili povijesnu grešku. Nije to ni neka investicija, a dobio bi se dvostruko uspješan efekt - em bi Trilj ponovno dobio svoju znamenitost, em bi se ubrzao protok vode iz čega proizlazi da ne bi bilo više one bare na okuci na livoj obali u kojoj se kote žabe i komarci.
Praktički svakog lita bager se spušta u Cetinu i čisti mulj i naplavine. Ukoliko bi bilo sluha za ovu ideju – a svako ko ima u glavi bi triba imat za to – dosta bi bilo da se taj bager uputi na misiju izgradnje otočića i više praktički ne bi tribalo čistit u tolikoj miri nanose ko do sada. S te strane se izgradnja otočića čini i finincijski smislenom.
Nekoliko kamiona materijala bi bilo dovoljno, sadnica biljaka praktički ima svugdi uz Cetinu a i rijeka bi svojim nanosom učinila da se ubrzo formira otok i zadrži svoj oblik. Mislim, nazovite to glupošću, ali mi se čini da bi to bile pametno uložene pare, a usput bi značajno oplemenile misto koje je ionako samo od sebe stvarno lipo i ima dušu.
Post je objavljen 06.09.2005. u 21:02 sati.