Tužan dan.
Ne samo za rodbinu preminulih zaštitara, nego i još jedan tužan dan za sve nas.
Tužan zbog toga da sam još jedanput spoznao da u ovom našem društvu za neke ljude, tuđi ljudski život tako malo znači.
Koliko čovjek mora biti poremećen da bi ubio nekog drugoga?
Pitam se, koliko će još vremena proći i da li će doći trenutak da ću kao slučajni prolaznik nastradati, jer će neki kreten i manijak odlučiti ubiti nekoga ne možda da ga opljačka, nego iz nekog prozaičnijeg razloga.Možda zbog toga što mu je onaj drugi oduzeo prednost kod parkiranja?
Novine su pune članaka o najrazličitijim slučajevima.
U čemu je problem.
Da li je sustav vrijednosti pao, pa su mladim ljudima uzori razni kriminalci, ili još gore, gangsteri iz raznih filmova?Vjerojatno i to, jer ne cijeni se poštenje, krvavi rad da bi se nešto malo postiglo, nego kad vide da se ljudi mutnim poslovima brzo domognu bogatstva, a nitko im ništa ne može, kakav bi drugi uzor ili koji će put ti mladi ljudi imati ili odabrati.
Da li je kriv i državni aparat?
Da, jer pune su novine fotografa naših političara sa raznim sumnjivim tipovima.
Koja je njihova poruka takvim ponašanjem.
Domogni se otimačinom svega, doniraj, slikaj se sa nama, pa ti nitko ništa neće moći,
Da li su kriva policija i pravosuđe?
Možda i oni pomalo jesu.
Često nisu tako revnosni prema pravim kriminalcima i prekršiteljima.
Govorim o slučajevima od naplate prometnih prekršaja do teških kriminalnih djela.
Po tome nismo svi jednaki u ovome društvo.
Samo da navedem primjer onog malog iz Makarske koji je dobio 2 godine kazne zbog toga što je pijan i bez vozačke pregazio i ubio dvije mlade cure.Razlog male kazne, roditelji su mu dali podršku i u inozemstvu ga školovali.
I šta da čovjek misli o takvom pravosuđu?
Ili o policiji? Imamo elitne specijalce koji skaču sa 10000 metara, ali nas ne mogu zaštititi adekvatno.
Osim kad se netko njihov napadne.
Toliko bi se stvari moglo još pretpostaviti kao razlog.
Nisam pozvan da nekog osuđujem ili prozivam, ali ne osjećam se više siguran u svome gradu.Na kraju krajeva nije niti moj posao da se brinem o takvim problemima.
Ja plaćam porez i samim time imam pravo kritizirati ono što mi se ne sviđa, reći da se ne osjećam siguran i pitati što ja to plaćam kad se ne osjećam siguran.
Tko zna , slijedeći put možda netko iz čista mira uleti u kakav veliki trgovački centar i počne nekontrolirano pucati.Koliko će onda mrtvih biti?
Slušao sam na radiju da statistike pokazuju da nam je policija učinkovita.
Moje mišljenje o statistikama je da sam vrlo skeptičan.
Uostalom, puno mudriji čovjek od mene Mark Twain je rekao „Postoje laži, velike laži i statistika“.
Mene ne zanima statistički podataka da je kriminal statistički gledani opao, ako sam ja direktno pogođen tim kriminalom.
Isto to pitanje može postaviti i rodbina ljudi koji su tako brutalno i kukavički bez upozorenja hladnokrvno ubijeni.
Ti ljudi su radili svoj opasan posao za sitnu lovu.
Njihovi šefovi se razbacuju skupim odijelima, još skupljim automobilima, a ljudi im riskiraju živote za bijednu plaću.
Niti imaju pancirke, niti drugu adekvatnu zaštitu.
I onda još za razne medije na sav glas izjavljuju da će onoga tko im da informacije o pljačkašima nagraditi sa onoliko novaca koliko u životu ta osoba nije vidjela.
Prozirno.
Neka taj novac da obiteljima i djeci poginulih.
Barem da ti ljudi budu zbrinuti, iako sumnjam da im je to neka utjeha.
Ili izjava da u slučaju da policija ne nađe počinitelje, da će oni privatno to naći?
Šta to znači, da policija ne radi svoj posao ili nije sposobna.
U svakom slučaju digla se velika prašina, za nekoliko dana će se sve stišati, pljačkaše će ili uhvatiti ili neće, i sve će biti po starom do slijedećeg takvog događaja.
A onda opet sve iz početka.
Post je objavljen 06.09.2005. u 19:30 sati.