S obzirom da je i jučer (tj. kad sam ovo pisala je bilo jučer) ujutro padala kiša što je učestala pojava na mom godišnjem odmoru (za kaznu za sva zla koja činim), a nije mi se dalo ići u cinestar (što je bio plan za takve vremenske prilike), uz kavicu mozak mi je ubrzano radio tražeći kakav drugi zabavni program. Na kraj pameti mi je pao jedan Dinersov letak, koji mi je stigao sa zadnjim računom (od kojeg mi je još slabo) - o informatičkoj opremi na akciji, još s mogućnošću otplate na od 1 do 500 rata. Bio mi je zapeo za oko jedan notebookić, pa sam svojevremeno čak i gledala na internetu njihove stranice s mogućnošću kupovine online. Samo akcija još nije bila počela. Malo ispitati tu stvar učinilo se zgodnim za razvedrit ovakav šugav dan.
Međutim problem no. 1 je bio što se ja ni u najluđem snu nisam mogla sjetit kako bi se ta firma zvala, a pogotovo gdje se nalazi. To normalno za mene nije čudno jer ja i svaki put kad kihnem, poslije se moram prisjetit svog imena, gdje se nalazim, a pokušat se sjetit što sam ono htjela prije tog apćiha niti ne pokušam. Ovdje u stanu, kako niko ne boravi osim prolazno po dan, dva nema telefona, kompjutora, žutih stranica, ni majke božje. Ali ima mobitel, bogu hvala. Tako dobijem DINERS i pitam čovjeka zna li koja bi to mogla biti tvrtka s kojom imaju ugovor i na divno čudo zna. Adresu ne zna, normalno. Ali tu je 988. Nikad neću saznati jesu li ovaj put shvatili iz prve da mi treba adresa jer TEHNOMAX nisu našli registriran. Trznem jokera zovi-moju priju NANE da trzne internet i bogme eto mene u roku od satipo u Kingskrosu (pišem po Vuku) ispred TEHNOMAX-a.
Darling je bio zapanjujuće tolerantan prema mom stanju akutne tehno-shoping psihoze, pa čak mi je i upravo on, koji svaki put nanovo ispred tastature pita di je ono ENTER, blagonaklono ukazao gdje se nalazi model koji sam tražila. Prodavača sam iztranžirala pitanjima, a on se za osvetu razbacivao onim misteriznim informatičkim vokabularom pa sam se upitala zna li i on uopće šta govori. Na kraju sam se uzdala u se i u svoje kljuse te sama uspoređivala HDD, megabajte i grafičke kartice, te se konačno povukla u TEX-MEX ili šta li je već ono na trgu veselih pijata da se prisaberem i bar malo manje užarene glave, rashlađene s 2 piva i buritom, razmislim. Tu ubrah i ROBIKU, jer normalno svijet je dokazano mal, a sve mi se čini da bi bilo bolje da ga ne viđe jer mi je značajno došapnuo da će me zvati radi kafića. Tj. bolje rečeno zvat će me da bi došao do mog starog. Nije čudo kad smo mu kafić dopola isplanirali potaracat novom cestom. No nije bitno šta je tu je, da se vratim na priču o mojoj igračkici.
Nakon dubioznog zbrajanja i oduzimanja i djeljenja rata i množenja kamata tražili smo varijantu na koju će moja igračkica najmanje oštetit kućni buđet, a i najviše “oštetit” DINERSOV opaki kreditni plan, te se konačno odlučismo. Samo što se trčeći nisam vratila u TEHNOMAX mom omiljenom prodavaču da mu priopćim obostrano sretnu vijest, kad skoro zapnemo na Bobana i Leonardu, pa zlobno pomislih: Fuj, i oni došli zadnji tjedan rasprodaje u Kingskros, a mogu ga kompletnog odjednom kupit.
Bilo kako bilo, rezultat cijele priče je da ja sada sjedim i prepuna sebe buljim u PACKARD BELL srednje kvalitete, mogućnosti i cijene, ali zato moj osobni, privatni i samo moj.
Doduše, nisam se još poistovjetila s ovom XP home varijantom jer sam navikla na professional, ali poklonjenom konju (ne znam kako ovo poklonjenom imam hrabrosti napisati ) ne gledaj u zube !
To je rezultat, a zaključak je da sam sad prava TEHNO KRALJICA, nema mi kraja. Ponosna sam na sebe, na svoj PACKARD, na svoju kreditnu karticu, na tolerantnog muža, na cijeli svijet, zaljubljeno gledam u ekran, nježno tipkam i jedva čekam se uštekat na internet.
Jedino, da bi ovo stanje blaženstva potrajalo što duže moguće, moram pod hitno promjenit mjesečno dospjeće DINERS računa na najkasniji mogući termin.
Post je objavljen 06.09.2005. u 18:07 sati.