Nekada nam se dogode neke stvari koje nisu nimalo ugodne, dogode se tako da ih ne možeš spriječiti, bez obzira koliko ti možda u tome trenutku to i želio, no bez obzira koliko one bile neprijatne i neželjene, ljudima su potrebne, ne da bi im prouzrokovale neugodu i neprijatnost, nego jednostavno zbog toga što se moraju dogoditi, dogoditi da bi potrenule zapeti kotač života koji čeka samo trenutak kada će se početi okretati u pravu stranu.
Neki ljudi pak takve neugodne stvari, koje im život nosi na putu kojeg su izabrali, pokušavaju ugoditi, spremiti pod tepih, zamuljati, gumicom, nastoje ih izbrisati, kao da nisu postojale, takvi će vjerojatno vječno kročiti u smjeru gdje će svaki novi kamenčić pod kotačem života biti nova prilika za novu neugodu, za novo brisanje...
Neki ljudi te stvari koje im se dogode prepoznaju ispravno, možda od njh naprave još veće neugode, ali okreću novu stranicu i napuštaju sve neprijatno u čijem su se smijeru vrtili do tada i kreću novim putem.
Oni pak koji će svoje neugode pretvoriti u ugode ne brisanjem, nego hrabrim otvaranjem sebe njima, oni koji će istinom stati na svoju stranu, oni će pobjediti sve, jer ljubav i istina su najjača oružja, puno jača od gumica, puno veća od najvećeg tepiha......
E da, ne zaboravite, danas je prvi dan ostatka vašeg života, a Timo Maas i Brian Molko su napravili finu pjesmicu od toga…..
Post je objavljen 06.09.2005. u 12:49 sati.