U ovom blog-postu (dijelu Priloga) donosimo cjelovite uvodne informacije o teoriji i praksi financiranja malog i srednjeg poduzetništva (MSP).
Pritom treba se svaki poduzetnik, svaki novi ili budući poduzetnik voditi mišlju je li čovjeka kavog danas znamo napravilo poduzetništvo, te čuvenu izreku Alberta Einstein po kojoj zlo u društvu ne čine samo oni koji su zli (u bilo kojem smislu, što se posebice odnosi na političare), nego oni, tisuće puta brojniji od tih zlih ljudi, koji su dozvolili da se to zlo radi.
Toliko o hrvatskoj 'nemoći', 'političkom ravnodušju,'bezizlazju'…
Ovaj će Prilog energičnijim poduzetnicima (ili budućim poduzetnicima), sa smislom i vizijom u životu biti itekako koristan za početnu informaciju o prikladnom stvarnom financiranju MSP obzirom da su hrvatski poduzetnici desetljećima bili osudjeni na (pseudo)bankarsko ili državno financiranje koje je normativno i funkcionalno u sukobu s svrhom samog poduzetništva.
Ni danas, unatoč trudu sadašnjeg Ministarstva za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, kao i prethodnog Ministarstva,okolnosti za poduzetnike, nisu strukturno reformirane, posebice u odnosu na razvijenost i primarnog i sekundarnog tržišta kapitala u Hrvatskoj koji u slojevitosti i praktičnoj korisnosti nerijetko predstavljaju (n)ovčarstvo za poduzetnike.
Kriza zbog izočnosti ekonomskih programa
Možda ova definicija zvuči deklarativno grubo, ali nježna je u usporedbi s učincima iste na svakodnevne nepopravljive štete po sadašnjost i budućnost Hrvata i Republike Hrvatske, pogoršanja materijalnog, informativnog,demografskog i svekolikog civizacijskog stanja naroda.
Iz tog smo razloga odlučili informirati poduzetnike o aplikativnim (primjenjivim) vrstama financiranja za svaku dob (etapu,fazu) poduzetništva, nastojeći pritom biti što ažurniji glede kreditnih linija i druge proizvoda i usluga banaka u Hrvatskoj namijenjenih poduzetnicima.
U ovom trenutku banke u RH pokazuju mali, ali vrijedni iskorak u odnosu prema poduzetnicima,uključujući nove ili mlade poduzetnike.
Temeljne informacije u Prilogu odnose se na informacije na konkretne informacije o poduzetništvu i radove potrebe za započinjanje poduzetništva, cjelovitom financiranju i podršci poduzetništvu, te bankarskom financiranju poduzetništva. Ipak, ponajviše će biti riječi o nebankarskom financiranju s inovativnim i višenamjenskim instrumentima kapitala.
Hrvatska se nalazi u kritičnoj situaciji uzrokovanoj nedostatku stvarnih i pozitivnih ekonomskih politika nakon završetka netržišnog i gospodarski nakaznog višedesetljetnog komunističkog režima koji je radi tzv. 'socijalnog mira' opteretio Hrvatsku 'društvenim vlasništvom' i silnim referentima bez pravog posla ( a mnogi zaposlenici još uvijek nemaju adekvatnog znanja otrebnog za konkurentnost u globalnom okružju), te naravno petogodišnjeg rata (agresije četnika na Hrvatsku).
Hrvati 'peglaju' kartice i kupuju(ne)hrvatsko
Pritom ne treba zaboraviti ni postojeću euforiju pučanstva u odnosu na mahnito 'peglanje' kreditnih i inih kartica čemu su dakako pridonijeli gotovo polustoljetna insuficijencija kupovanja (shoppinga) i uvezeno 'potrošačko' bankarstvo financiranja uvozne i ine robe koje je, zauzvrat, zanemarilo potpuniju podršku raznim dobima poduzetnika.
Hrvatske vlade ili bolje rečeno vlade u Hrvatskoj, boreći se na operativnoj razini s posljedicama socijalističke netržišne 'privrede', traumama i štetama nastalim srpskom agresijom i pohlepom grupe ljudi (osvajanja što većeg udjela u javnoj imovini koja je bila stvarana generacijama),svojim su (ne)djelovanjem utjecale na gubitak poduzetničkog duha u Hrvata (osim 'poduzetništva' koje se odnosi na trgovinu, uvoz, osiguranje,banke itd. - drugim riječima,'peglanja magle' u odnosu na stvaranje kvalitetnog nacionalnog proizvoda i platne bilance).
Rezultat je rekordni poražavajući dug (jer se njime nisu poticale novostvorene hrvatske vrijednosti), gubitak monetarne samostalnosti i (ras)prodaja strateških resursa pretvarajući tako potencijalno dinamičnu Hrvatsku i ponosni hrvatski narod u zemlju sluganski ovisnu o odlukama činovnika iz Euro(sr)pske Unije i multilateralnih organizacija. Krajnji cilj EU je bio i (još uvijek) jeste dokazati kako se na ovim prostorima od 1990. nadalje vodio gradjanski rat, a ne invazija naoružanih Srba na nenaoružane narode Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Potonjima, poglavito Hrvatima, čak su i Ujedinjeni narodi vetom su uskratili pravo iz Povelje UN o odbrani od agresije (toliko u UN i zadnjem Predsjedniku Predsjedništva SFRJ).
San Hrvata - u mirovinu ili državni sektor
Krajnji učinak svega navedenog je da je hrvatski narod danas, toksiniran nerijetkim slučajevima političkog 'poduzetništva' (korupcijama, monopolom odlučivanja i dr.), švercerskom i kriminalnom 'tajkunizacijom' koja je povrijedila ne samo nepotpune zakone RH, nego i ustavna i ljudska prava, gubitkom stvarnih kriterija rada i uspjeha u životu, kao i potajno organiziranim medijskim pranjem mozga suludim reality programima poput 'Big Brothera', masovno odustao od poduzetništva, osim trgovine, uvoza i 'brzopoteznih poslova' na granici zakona.
Prosječan Hrvat, uglavnom nedovoljno obrazovan i necjelovito informiran,neprosvijetljen i poluprimitivan u usporedbi s civilizacijskom vertikalom vremena, umjesto o samoostvarenju poduzetništvom danas sanja o mirovini s 40 godina kao i ugodnoj službi u javnom i političkom sektoru (mjesto referenta ili više) kao mjeru hrvatskih općeprihvaćenih vrijednosti.
Ukoliko se navedena promjena na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i obiteljskoj razini u Hrvatskoj ne dogodi danas, hrvatsko pučanstvo zavijek će biti gurnuto u ponor neznanja, nefunkcionalnih sposobnosti,siromaštva, te mu prijeti izumiranje.
Post je objavljen 06.09.2005. u 11:33 sati.