Sjedim rano ujutro u sobi
neprospavana duga noć
kao mnogo puta ranije
slikam sječanja na papiru
gledam mirise prošlosti
tišina mi pravi društvo
poput jezerca samome labudu
svi snovi u ime jednog
kao stara vojska hrabrih ratnika
sve želje postanu sive
samo jednu kiša otkrije
gledam i sanjam
tugujem i mirisa se prisječam
mirisa kojeg nisam nikad osjetio
daha kojeg sam oduvijek želio
.....
i ima pravo dijamantic
"nikad nije tako teško kao kada ti znači sve"
Post je objavljen 06.09.2005. u 11:04 sati.