HRVATSKA POBOLJŠANA STVARNOST:
Banke su konzervativne organizacije kojima je najvažnije osigurati povrat kredita, kamata i 'kreditnih
troškova', pa automatski traže kolaterale koji će ih spriječiti od mogućih glavobolja u svezi s poslovanjem kreditnog dužnika uzrokovanim konkurencijom, tehnološkim promjenama, ljudskim konfliktima, ekonomskim okolnostima, strukturom financija…
Što su kolaterali
Temeljne su funkcije kolaterala: smanjenje bilo kakvog rizika u slučaju financijskih ili poslovnih teškoća kreditoprimca, smanjenje troškova obrade kredita i monitoringa u odnosu na poslovni rizik, te povećanje odgovornosti komitenta da ispuni svoje obveze prema banci kreditodavatelju.
Kolaterali, s druge strane, omogućuju kreditoprimcu bolje uvjete i širu dostupnost kapitala.
No, što se dogadja s poduzetnicima koji nemaju fizičku imovinu kao kolateral (kuća, stan, strojevi itd.)?
Osnovne informacije o kreditiranju poduzetništva kod banaka u Hrvatskoj postaju dostupnije nego ikada dosad, posebice uvodjenjem kreditnog registra i sl.
Pritom, ponavljamo, važno je znati da su banke i poduzetnici na suprotnim pozicijama: banke čuvaju i prodavaju tudji novac za svoj profit, a poduzetnici (proizvodni, inovativni, izvozni) stvaraju nove vrijednosti za profit i dobro društva.
Poduzetnici izgradjuju zdravi temelj razvoju jedne države, dok ga banke nerijetko radi obveze prema zakonu, komitentima i štedišama, naprosto 'steriliziraju', jer 'njihov' novac,koji uglavnom i nije njihov nego predstavlja agregate štednje i tekućih računa klijenata, nerijetko predstavlja smisao i funkciju po sebi.
Ipak, uz postojeću ekonomsku politiku, čak je i bankarski novac, koji je kod nas u posljednjih nekoliko desetljeća bio pretežito destimulativnog karaktera (za realni sektor) dostupniji nego ikada dosad. Posjetom banci ili još praktičnije utipkavanjem web stranica putem interneta, svaki će poduzetnik naći pregršt potrebnog materijala i dokumentacije u svezi s zahtjevima za financiranje, poticajima, programima itd.
Na žalost, većina poduzetnika, čiji kolaterali ne podržavaju zahtjeve banaka, na kraju završe pred referentom u nekoj od komercijalnih univerzalnih banka u Hrvatsko i muke poduzetnika u pravilu počinju.
Stoga, svaki poduzetnik treba znati abecedu financiranja poduzetništva, koja se u Hrvatskoj većinom svodi na bankarsko kreditiranje.
Žalosno je da se mnogi poduzetnici-početnici gotovo i ne mogu kreditirati/financirati (osim u slučaju dobijanja jamstva HAMAG-a) zbog nepostojanja prikladnih programa i nepostojanja prikladne strukture.
Što treba znati o bankama
Banke su inače skeptične prema kategoriji poduzetnika, posebice početnika.
Svaki poduzetnik, stoga, treba sebi i drugima olakšati početnu situaciju ispravnim stavom, pripremljenošću, znanjem i nadasve poštenjem.
Kao prvo, želi li uopće otplatiti kredit ili neko drugo financijsko rješenje koje njegovo trgovačko društvo (d.o.o.) ili obrt dobiju? U Hrvata još je uvijek prisutan jugoslovenski sindrom po kojemu se povrat kredita svodi na problem kreditodavatelja, a ne korisnika kredita.
Kad kreditor dodje po naplatu svojih potraživanja, kao i kod bespravne gradnje koja redikulizira one koji su platili sve pristojbe i čekali godinama na početak gradnje, 'očajni' poduzetnik pozove kamere nacionalnih televizija i stavi dvoje djece na prozor.
Taj smo film, na sreću, već odavno apsolvirali.
Potom, svaki poduzetnik treba dobro analizirati hoće li njegovo poduzetništvo rezultatima biti u stanju isplaćivati obroke i glavnicu kredita (ili nekog drugog financijskog rješenja)?
U suglasju s gorenavedenim, treba odrediti točnu svrhu, ročnost kredita (ili financijskog rješenja), treba se što preciznije utvrditi koliko će kredit (ili neko drugo financijsko rješenje) opteretiti poslovanje poduzetništva, te na kraju, svaki poduzetnik treba razmisliti o najoptimalnijim stvarno mogućim kolateralima za kredit (ili neko drugo financijsko rješenje).
Nije slučajno da banke, ministarstva, ulagači i dr. traže od poduzetnika ili budućeg poduzetnika stavljanje ‘na bubanj’ vrijednih dijelova njegove imovine, kao dokaz vjere u projekt za koji traži financijska sredstva.
Na taj se način zapravo ‘opipava’ ozbiljnost kreditotražitelja, koji u brojnim poduzetničkim ‘projektima’osim brbljanja o ‘sigurnom superprofitu’ zapravo malo što drugo ulažu.
Iznimku ovom pravilu predstavljaju stvarni proizvodni i poljoprivredni programi, poglavito oni izvozno konkurentnih i graditeljskih projekata, te svih poduzetništava koji sadrže robe ili usluge koje su deficitarne u Hrvatskoj.
U svakoj će banci željeti znati kakve su poslovne knjige poduzetnike (ukoliko nije riječ o početniku i novom poduzeću), tko su glavni poslovni partneri i kupci, plaćaju li se obveze na vrijeme, kolika je pokrivenost polica osiguranja, postoje li dugovanja…
Karakter poduzetnika banakama je jednako važan kao i ulagačima u poduzetništvo.
Tu mukama još nije kraj
Potom, banke će zanimati i stanje poduzetništva, bilanca poduzetništva (ukoliko nije riječ o novom poduzeništvu, ali za to ionako još nema rješenja u Hrvatskoj), kakav je protok kapitala (cash-flow), je li previše novca vezano za trajnu imovinu, postoji li hipotekarni kredit, leasing opreme i sl.
Zatim slijedi izbor pravog kredita. Odgovara li poduzetniku kreditna linija (u sklopu nekog od programa), kredit s dugoročnijom otplatom ili kratkoročni kredit (do godinu dana)?
U svijetu, kao što smo naveli u uvodu, postoje tzv. osigurani i neosigurani krediti. ‘Neosigurani’ krediti su, izmedju inih, krediti kada se banci,odnosno izvoru kapitala, ne daje klasičan kolateral, već banka ili neki drugi izvor kapitala odobrava kredit zbog komitentskog odnosa s poduzetnikom koji je zatražio kredit, njegovog dobrog stanja, ugleda i sl..
'Osigurani' krediti su vrst kredita kod kojih banka zatraži kolateral za otplatu kredita,kamate i troškova. Kolaterale za poduzetnike predstavljaju kredibilan jamac, nekretnine i pokretnine koje se kupuju kreditom, roba, potraživanja, narudžbe s ugovorenom uplatom, police životnog osiguranja, dionice, obveznice,depoziti i sl.
Ponovimo još jednom da je tržište ‘poduzetničkog kapitala’ (venture capital market) posve drugačija priča, jer tu sudionici dijele rizik s poduzetnikom na način da postaju udjelnici u projektu s strategijom izlaza, odnosno u trenutku isplate uloženog i ugovorene premije.
Post je objavljen 06.09.2005. u 10:39 sati.