Jučer sam popunila još jednu kućicu u svojem indeksu i Bogu hvala, još malo se približila mogućnosti da završim godinu na vrijeme. Vidjeh da su neki došli vidjeti jel sve bilo ok...hvala! :-)
Inače mrzim usmene ispite, ali jučer mi je bilo super. Došla sam u prostoriju u svojoj maniri manja-sam-od-makova-zrna-kad-me-ispituješ, a naišla na nasmijanu i vedru žensku, koja se baš potrudila da mi bude ugodno. Inače vele da uvijek treba ući na ispit sa stavom ja-sve-znam, ali nisam za to sposobna. Pružila mi je kutiju u kojoj je valjda tristo kartica s pitanjima, ja sam izvukla šest i lijepo polako krenule mi razgovarati. Oko 45 minuta smo pričale, ali mi je to tako brzo proletjelo da nisam ni skužila koliko smo se zadržale. Baš je lijepo kad ispitivač bude dobre volje, ležeran, pa čak i da me ruši ne bi mi bilo krivo (ako ne znam, of kors). A kad uđem u ured kod narogušenih, bojim se izreći sve za što nisam 101 posto sigurna da ne počne galamiti i iščuđavati se.
Inače, nisam od onih koji na usmenom idu sve naokolo, naokolo a onda to zapakiraju u pričicu tako da na kraju ispadne da su sedam knjiga pročitali. Kad sam na ispitu, često me pere tolika trema da ne mogu ni pomišljati na to da počnem filozofirati. Vele da se studentu treba oduzeti trideset posto od onoga kaj zna kad dođe na usmeni. E pa meni onda još barem toliko. Ali kad čujem kako su neki ljudi potpuno smireni, i kad na pitanje o razvoju bubrega počne s rečenicom „Bubreg je paran organ…“, voljela bih i ja tako jednom... A ja odgovaram tako da drito krenem s odgovorom i onda najčešće nakon dvije minute pričanja skužim da sam sve rekla i da moram zašutjeti. A ako nešto mrzim onda su to one pauze kod usmenog :-) E i još mrzim kad nešto slučajno spomeneš, a onda te ispitivač navede da to objasniš a ti zapravo nemaš pojma nego si to tek tako spomenuo… Pa se onda vadi iz govna, druže :-)
Ima kod nas na faksu ispitivača koji se počnu derati na studenta, ali ne jer ga mrze, nego nekom brigom, u smislu „kako si mi mogao tako doći na ispit, stavljaš me u tešku poziciju“. Ti su mi isto okej. Ti koji emotivno pristupaju problemu :-) A neki samo urlaju jer im se urla, a neki ne promijene izraz lica od trenutka kad ste ušli do trenutka kad izađete. Okej, bez obzira na to što nisam navikla da se netko dere na mene, ipak najviše mrzim te kamenog lica. Koji ti ne sugeriraju mimikom jesi li na pravom/krivom putu, koji se ne nasmiju niti ne namršte… Tako valjda štite svoju poziciju?
Tako…nadam se da moja profesorica od jučer zna kako mi je drago da me ispitivala jedna tako ljubazna i ugodna osoba. I dao Bog da mi većina ispitivača bude takva, možda me onda bude i manje strah od ispita! A svim učenicima i njihovim nastavnicima, sretan početak školske godine!
Post je objavljen 06.09.2005. u 10:37 sati.