Kako li je velika i najskromnija ljepota na ovome svijetu i kako je oku razuma ugodno s pomnjom promatrati na samo načine, i brojeve, i redove stvari koje su u cijelom svemiru tako dostojno uspostavljeni, nego i tijek vremene koja se u izmjeni uzastopnih nizova i padova neprekidno odmataju, obilježena smrću onoga štoje rođeno. Grešnik kakav jesam, duše koju je tek odnedavno zarobila put, priznajem da me tada duhovna slast potakla da se okrenem prema stvoritelju i k pravilu ovoga svijeta, pa se uzeh s radosnim poštovanjem diviti veličini i postojanosti svega što je stvoreno....
Post je objavljen 06.09.2005. u 02:36 sati.