Kao prvo u pravilu mrzim politiku koja mi se sviđa samo u teoriji. Zato i ne pratim politiku, ali nisam baš mogla izbjeći cijelu paniku oko 9.11. i Bushevih 'genijalnih' poteza. Ovaj članak je napisan prije izbora na kojima je Bush ponovo izabran. Buffy gledana kroz političke oči. Ima nekih spojlera za 7. sezonu pa ne čitajte ako vam to smeta
Autor je pomješao 5. i 6. sezonu, ali je članak inače dobar. Ima i nekoliko pojmova koje možda nisam dobro prevela jer ne znam što točno znače, ali mislim da je svejedno razumljivo.
Buffyina politika
(The politics of Buffy)
by Ian Grey
Published 10/28/04 (28.10.2004.)
Od 1997. do 2003. gledatelji su bili blagoslovljeni sa velikom iznimkom u ispraznoj američkoj zabavi za mase. Iz tjedna u tjedna šarolika mješavina oštrog humora i čvrstih stavova je tjerala publiku da razmisli o opasnostima korporacijske/političke korupcije, ratova među klasama, homofobije i hipermilitarizma.
Tako u očekivanju izdavanja DVD-a sedme, zadnje sezone “Buffy – ubojice vampira” možete se podsjetiti ili se tek upoznati sa pametnim, strastvenim i etički na pravom mjestu djelom Jossa Whedona. Što je još važnije u vrijeme ovog važnog predizbornog doba, apsurdno je da u “Buffy”, tinejđerskoj horror –dramskoj – komediji nalazimo manifest od 141 epizode o fundamentalističkim Američkim vrijednostima: velikodušnost, tolerancija, obećanje o iskupljenju.
Dok radikalni neokonzervatisti u Bijeloj kući rade protiv građanskih sloboda, zdrastvene njege, pobačaja i prava na glasanje, “Buffy” – proizvod nagonske progresive – zagovara upravo te stvari. Ili kako je George Orwel jednom rekao o velikim djelima, serija izgovara ono što smo već znali, ali nismo znali izreći jer nismo mogli “sažeti svoje misli”. (u slučaju da vam ovaj članak zvuči čudno ili sumnjivo provjerite navod na http://www.highstakes2004.com,/ gdje je g. Whedon –podržavatelj Kerrya – najavio sudjelovanje u konferencijskim pozivima za izbore.)
Kao prvo neke osnove: Nekad povodljiva, konzumeristička tinejđerica Buffy Summers (Sarah Michelle Gellar) dobija svoj poziv kao “odabrana” koja će se boriti protiv “sila tame”. Dijete prezaposlene majke i odsutnog oca, ona ubija čudovišta u naizgled mirnom i sigurnom predgrađu Sunnydalea – gradića koji je smješten na “Ždrijelu pakla”, središtu natprirodnog zla.
Buffyin tajni život Ubojice vampira je klasificira kao autsidera pa se ona i zbližava sa ljudima koji nisu u središtu popularnosti. Reflektirajući vatrene linije koje je ‘lijepo’ odredio Jerry Falwell kada je za 11. 9. okrivio “pagane, podrživače abortusa, feminiskinje, homiće i lezbijke”, Buffyna najbolja prijateljica postaje Willow koja kasnije postane lezbijka i paganka. Cordelia (Charisma Charpenter) je s druge strane drska, bogata djevojka koja zna za demone, ali želi to zanijekati.
Ironično za seriju koja je predodređena za natprirodno razaranje, Buffy više voli rješavati stvari nenasilno ako je ikako moguće. Faith (Eliza Dushku) druga Ubojica vampira je bila jedini redoviti lik koji prvo udara pa pita. Znakovito, kasnije se otkriva da je mentalno nestabilna.
Muškarci u “Buffy”, za razliku od trenutačnog stanovnika Bijele kuće, dobijaju integritet priznajući svoje pogreške. Postaju veći junaci što je veća njihova volja da se suoče sa osobnim demonima kad se ne bore sa doslovnim demonima. Tako se npr. mladi Xander (Nicholas Brendon) bori s vampirima i s posljedicama od života sa nasilnim roditeljima alkoholičarima. Super-cool gitarist Oz (Seth Green) je spušten na zemlju mjesečnim problemom – pretvara se u vukodlaka.
Buffyin mentor/očinska figura je ukočeni, ali topli Britanac Giles (Anthony Stewart Head) za kojeg se činilo da je imun na posljedice društvene “neprilagođenosti”. Ali njegovi nadređeni, “Vijeće” – grupa nefleksibilnih dogmatičara koji nemaju pojma o stvarnosti rata protiv (natprirodnog) zla – otpuštaju ga zbog zločina napuštanja ideologije zbog suosjećajnosti i najobičnijeg osjećaja za fair play. Kao i mnogi pedesetogodišnjaci na tržištu korporacija orijentiranih na mlade ne može naći posao i ima neizvjesnu budućnost.
Arogantan, isprazan mačizam je muška osobina koja se u “Buffy” stalno pokazuje kao beskorisna. Iako demoni izgledaju i inače su vrlo opasni i smrtonosni, naša junakinja od 1,60 m ih sasječe na komadiće. (Osobni favorit: Buffy se suočava sa demonom koji porobljava uličnu djecu za besplatnu radnu snagu. “Želiš vidjeti moje oponašanje Gandija?” ona ga pita. On je zbunjen; ona mu odsječe glavu. “Pa, znaš, da je bijesan kao pas.”)
Tipična epizoda “Buffy” sadrži ‘Skubijevce’ (prije spomenuta junačka grupa oko Buffy) i natprirodnu prijetnju koja je u isto vrijeme metafora za veće teme. Epizoda “Ivica i Marica” je jedva prikriven podsjetnik na McCartiyevu eru, kada se umorstvo dvoje djece krivo pripiše čarobnjaštvu. Odrasli u Sunnydaleu izgube razum od paranoje što dovodi do udruge MOO (Mother Oposite to the Ocult - Majke Protiv Okultnog),. Dok policija oduzima ‘opasno’ štivo u stilu patriotizma, Xander se žali. “Čovječe, ovo je nacistička Njemačka, a ja imam Playboy u ormariću!” Kao i epizode gdje se spominje Boxerska pobuna i genocid Indijanaca, “Ivica i Marica” pokazuje “Buffy”-in jak osjećaj za povijest. Dok je neokoni pokušavaju zanijekati – na primjer inzistirajući da zaboravimo na lekcije Vijetnama jer je Irak “drukčiji” – nitko u Buffyversu ne može pobjeći prošlosti. Sjećanja ostaju, prošlost je stvarna. Nauči lekciju ili snosi posljedice.
U kontekstu vlade iz stvarnog svijeta koja želi ograničiti ljudska prava zabranjujući gay udruge, “Buffy”-in pogled na seks je radikalno pragmatičan. Ta aktivnost može biti zdrava – kao vođenje ljubavi između Willow i neobično dražesne Tare (Amber Benson) - ili nezdrava, kao Buffyin seks iz depresije sa Spikeom (James Masters), punk vampirom iz serije. Serija pokazuje da dok je seks samo nešto što ljudi rade, iskupljenje je dostupno samo onima koju se trude za njega.
Iako je Brent Bozell, desničarski presjednik ‘Vijeća roditeljske televizije’, stalno demonizirao (oprostite na izrazu) seriju, razumnije ‘Kršćanstvo danas’ se divilo njenoj upornošću u stavu da “svaki grešnik ima priliku za iskupljenje”. Odobravanje KD ima smisla s obzirom na opsesiju serije iskupljenjem. Angel (David Boreanaz) je neka vrsta vampira u rehabilitaciji, koji provodi stoljeće čineći dobra dijela da se iskupi za počinjeno zlo u prošlosti. Faith vraća zdrav razum i dušu kad se preda policiji; dolazi do ironične anti-smrtne kazne kad je zatvor drži na životu dovoljno dugo da može pomoći u spašavanju svijeta u 7. sezoni. Za to vrijeme Willow (opravdano) ubija serijskog ubojicu, ali ostaje samo gorak osjećaj jer se spustila na njegovu razinu. Pošalju je u Britaniju da pokuša duhovno zacijeliti.
Sve to vodi do prve etičke zapovjedi serije: Ljudi nisu savršeni i zato nemaju pravo osuđivati – a kamoli ubijati – jedni druge. Ideologija se ne mjenja bez obzira na profit. Halliburn, slušaš li?
Dok su neko vrijeme neokoni imali blistave snove o carstu sa tankovi nafte da bi se to pretvorilo u krvavi Irački rezultat, 4. sezona se bavila drukčijom tajnom operacijom – “Inicjativom” koja je trebala unovačiti natprirodno da osigura geopolitičku dominaciju SAD-a. Kao što je uzdizanje demonskog Gradonačenika (Harry Groener) – čije je dobrodušno ponašanje nalik Bushu skrivalo njegove ubojite namjere – uzdizanje koje je dovelo do bitke sa mnogo žrtava u njegovoj vampirskoj vojsci i Sunnydelskoj mladeži, i Inicjativa završava masovnom smrću vojnog osoblja, civila i demona. Naučili smo da demoni mogu biti moralno neutralni ili čak junaci unatoč svojim čudnim običajima. Ekstremni desničari zbunjuju naš osjećaj poštenja kad “strance” nazivaju neljudima koje je u redu ubijati; Whedonova ekipa se trudi humanizirati čak one koji očito nisu ljudi sve dok su spremni raditi za iskupljenje.
Whedon je rekao u intervjuu za New York Times: “Više me zanima stvorena obitelj nego prava obitelj.” Što je rekao se sasvim razjašnjuje u epizodi “Obitelj”. 6. sezona je prikazana u isto vrijeme kad je Bush objavio svoje prve statistike o zaposlenosti stavlja Buffy na loše plaćen posao. Xander gubi nade za vjenčanje s Anyom zbog zlostavljanja svoje biološke obitelji; s druge strane Willow nalazi pravu ljubav s Tarom. Ona je nova na Ždrijelu pakla i Skubijevci je još ne poznaju dobro. Ali onda se pojavi njen otac –zadrti seljak – tvrdeći da žene u Tarinoj obitelji postaju “zle” kad navrše 21 godinu. Neka se vrati kući s njim inače…
Buffy shvati da je on obični ljudski gad i kaže mu da će morati proći preko nje ako želi doći do Tare. Biološki Tarin otac s gađenjem ispljune: “Mi smo njen krvni rod! Tko ste dovraga vi?” Buffy sa čvrstom potporom skubijevaca odgovara: “Mi smo njena obitelj.”
Da, otrcano je. Ali pokazuje zašto ljude ne samo vole nego obožavaju ovu seriju. Buffy, Xander, Willow, cijela odana ekipa – oni su mi i to postaje još jasnije kada krajnji desničari nastavljaju društveni Darwinski križarski pohod na štetu samostalnih žena, radnika, homoseksualaca i nezaposlenih. Ali u Buffyversu, povjerenje nadjačava cinizam. Prestrašeno, slijepo prihvaćanje autoriteta i refleksno nasilje su negativci. Borba sa pravim zlom – od demona do bankara koji ne želi dati Buffy drugu hipoteku čak i nakon što mu spasi život – ostavlja malo vremene za moralni nihilizam koji je zarazio trenutačnu vladu SAD-a.
Samo malo promjenjen monolog iz zadnje epizode serije je poziv na oružje svima nama koji pristupaju ovim važnim izborima. Završavajući svoj staž “odabrane” u korist demokracije, Buffy izjavljuje “Od sada svaka djevojka na svijetu koja bi mogla postati Ubojica vampira… biti će Ubojica vampira. Svaka djevojka koja bi mogla imati moć… imati će moć. Ubojice vampira… svaka od nas. Izaberite. Jeste li spremne biti jake?”
Post je objavljen 06.09.2005. u 01:03 sati.