... ne razumijem njegove riječi. ne poznajem njegov jezik. ne poznajem njega. samo slučajno, sjećam se crnih obala i svjetionika za nikoga. i mjesečevog ledenjaka koji će noćas da izgori. bez treptaja.
...i u ovom momentu, u samo ovom vremenu, u ovim konceptima koji me svakodnevno razdiru... nije bitno. jer noćas, baš kad treba, on rukama mog uma grije korale i vodi plažu ohlađene lave u mjesto mirnog sna.
... na njegovom jeziku,
ágćtis byrjun - an alright start...
u kutu sobe, dvije mačke plešu igru razdaljenih stolica, dodiruju se dodirima - kao nekad ti i ja, smiju se zaneseno i dječje preko izmišljenih predmeta... možda granica... ali noćas, noćas ne treba da znam... ovim mojim očima, samo njima, mogu reći šta da vide. to je posljednja moć koju si ostavljam.
odluka.
Post je objavljen 06.09.2005. u 01:14 sati.