Nakon gotovo tri mjeseca Veliki je bio u vrtiću.
Ulazak i ostanak prošao je u najboljem redu, što baš i nismo očekivali.
Poslije posla jurila sam kući da čujem dojmove i kako je bilo mojem nježnom miceku taj prvi dan.
Dočekao me i prvo što mi je rekao, pogleda punoga tuge i jada:
"Mama, ja sam joj rekao da je ona najljepša cura na svijetu. A ona se mene ne sjeća, zaboravila me je."
Ajme, kakav jad. Moje dijete je tužno i ja ga moram utješiti.
Tata se bolje snašao od mene. Već sam se zamišljala kako gađam neku tamo za 20 godina koja je slomila srce mome sinu.
Tata mu je objasnio da ga E. nije zaboravila nego ga nije dugo vidjela, a on je promijenio frizuru, narastao je i postao veliki dečko.
Nadam se da ga je utješio.
Post je objavljen 05.09.2005. u 22:41 sati.