I eto, došao je kraj još jednoj nekad lijepoj priči....
Bila jednom jedna princeza...našla je svog princa na konju...dojahao joj je putem modema...još tada nisu imali adsl....princ ju je volio...ona je voljela njega....jahali su njihovim kraljevstvom....ona na bijelom a on na sivom konju....bili su sretni...
Crni oblak se nadvio nad kraljevstvom onog dana kada je prinčeva majka kraljica otkrila da se njen sin i dotična princeza igraju u njegovom krevetu....što princu nije bilo dopušteno...
Princ je zatražio stručnu pomoć...stručnjak mu je sugerirao da princeza nije prava za njega...
Zaključak: princ je jahao na krivom konju...jašući na tom konju i sam je postao konj...nikada nije ni bio princ...princeza je ostala princeza...
Sretno mu bilo u životu...više nisam dio njega...osim kao loš princ, pokazao je kako je i loš prijatelj, lažan prijatelj....poslije veze ostali smo u dobrim odnosima...ni danas ne znam zašto sam tako odlučila. Valjda mi je bilo teško samo tako odreći se osobe koja je do tad bila tako važan dio mog života. Zaista sam mislila da ćemo jednog dana biti dobri prijatelji. Ali sam isto tako znala da je lako moguće da se to ne dogodi. I dogodilo se, točno onako kako sam pretpostavljala. Kad nađe curu prestat će se javljati, provodit će svo vrijeme s njom i onda pokazati kako je samo pucao na lažno prijateljstvo. Pokazao je, ja sam svoje dokazala. Ovo je zadnja riječ posvećena njemu, posljednje poglavlje.
Bacam zmazanu čarapu u smeće, predugo je trunula ispod kreveta.
Knjiga je završena, i ovo je moj i njegov kraj.
Post je objavljen 05.09.2005. u 22:22 sati.