Marketing
slavonska šljivovica-mit ili stvarnost
"...ja se probudio i vidim da sam kod kuće, a da je to bio avto, ošo bi u kanal...to je bilo možda prije dvaest godina, išo sam iz šume, prodo jednom čoviku drva, od sedam saona sam sastavio jedne i ošo u šumu i pokido saone...i drugi dan išo, a ovaj vidijo pa navalio, aj ti meni prodaj drva, ti imaš konje ti ćeš sebi dovest druga drva...ja došo kod njega a tamo žene rade razne ručne radove i piju one rakije iz litre...one meni nude rakije, ja kažem neću, ja sam sada jeo preko Banovački bara kad sam išo, ne treba meni sada rakija...uzmi, pa uzmi, a ja bome, malo, pa malo, vidim ja da to meni nešto nije dobro, ja brže sidnem u kola...zapamtio sam tu između Ilače i Banovci da sam tu još vidio neku zgradicu, bila neka stanica od ovog Ćire što ide za Vukovar...to sam vidio, onda sam zaspo...kad su kod kuće kobile stale onda sam se probudio...da je bio avto ko zna...eto to su me prevarile žene, a ne rakija..."
U Slavoniji šljivovica ima gotovo mitsku poziciju. U prošlosti Šokadije nije bilo kuće ili zadruge koja nije imala voćnjak-šljivik: ispod podkućnice ili negdje na stanu pod šumom. Ako je šljiva urodila-donosila je novce ukućanima: pekao se pekmez, sušila za zimu, a najviše je išla u rakiju.
U 19. stoljeću pečenje rakije je obavljano u lončarskim kazanima, odnosno kotlovima. Svi dijelovi su bili od pečene zemlje. Poslije su ih zamjenili oni od kovine. Bogatiji Šokci su nekada u okviru svojih okućnica imali pecare, posebne prostore za pečenje rakije s kacama i rakijskim kotlom, kazanom, a svi drugi najčešće su posuđivali rakijske kotlove od njihovih vlasnika za pečenje svoje rakije, kako se to radi i danas, na ušar, na ujam. Naknada po kotlu obično je bila 1 litra novopečene rakije
Prije pečenja rakije voće je ostavljeno određeno vrijeme da omekša u velikim drvenim kacama, najčešće tri tjedna. Kace su bile zapremnine 25-28 akova (1 akov-50 litara). Voće je destilirano procesom pečenja u rakijskom kotlu, pretvaranjem u pare i njihovom kondenzacijom kada se tekućine pročišćavaju, odnosno razdvajaju sastojci smjese, što je najčešće trajalo oko dva sata, nakon čega se dobivao destilat različite kakvoće.
U najvećem broju vinkovačkih sela, prva najjača rakija u procesu pečenja, odnosno prvi mlaz naziva se bašica ili prva protoka, a najslabija zadnja rakija-patoka. Smatra se da je rakiju najbolje spremiti i držati u dudovom buretu, po kojem je znala dobiti specifičan miris, ukus i posebnu zlatnu boju. Općenito se kaže kako je najbolje da odleži, što starija to bolja.
U prošlosti šljivovica je bila neizostavna tijekom obavljanja različitih poslova i običaja uz rad: oranje, sjetva, kosidba, kupljenje sijena, žetva, komušanje kukuruza, tijekom čijanja perja, sijela, oko svinjokolje, kirjašenje... Ona je obavezna i za određene časti: za Badnjak se u Šokadiji pila medena rakija, nazdravlja se rođenju djeteta...
Gospoda su đavoli, ko i naši Paori
Svi se oće da pobiju kad rakiju piju!
Dođi diko ranije, pa ćeš piti rakije,
Ja ću piti limunadu pa me ljubi mladu!
Pila cura šerbeta, pa je spala s kreveta,
A ja pijo rakijice pa joj ljubim lice!
Oj rakijo, alaj bi te pio,
Kad bi tebe od koga dobio!
Imam muža jedna mu je mana,
Samo voli biti kod kazana!
Post je objavljen 05.09.2005. u 21:50 sati.