Reflektor se pomicao nebom - polako ulijevo, zatim hitro udesno - kao zrcalni prikaz pisaće mašine koja ispisuje zvijezde: blještava zrnca koja nadmašuju svjetlost ogromne pomične lampe.
U ritmičan zvuk koji je dopirao iz zvučnika uvlačio se šum valova koji su se, tamo malo dalje, razlijevali po tisućama godina oblikovanim oblucima.
Porezala se. Crvena tekućina zamutila je njenu poput izvorske vode bistru votku. Hipnotiziran, promatrao je kako se alkohol u krvi miješa s krvi u alkoholu.
U šum valova, koji su se razlijevali po krvi zamrljanim oblucima, uvlačio se ritmičan zvuk koji je dopirao iz udaljenih zvučnika.
Valovi su se lijeno valjali pučinom, uvlačeći se u druge valove, ispreplićući se s njima, mreškajući tamnu morsku površinu.
Mjesec se poigravao obrisima usidrenih jedrenjaka, crtajući na tamnom namreškanom platnu obris žene naslonjene na zaklopljen kišobran - tama prekriva tamu.
Oni u moru, sol u rani, krv u .. krv i voda.. krv nije voda.
Oni, osvijetljeni zvjezdanim iskrama u svjetlosnom tragu reflektora, misli naviru u misao koju se trudi sročiti, on u njoj, njezina ruka u njegovoj - utapaju strast u moru - utapaju se u strasti - utapaju se, pod valom u valu, gdje tama prekriva tamu, prepijani da bi se sjetili udahnuti.
Post je objavljen 05.09.2005. u 22:50 sati.