«Omnia mea mecum porto! I u tome je ključ uspjeha!», izjavio je Goja s velikim zanosom starog grčkog filozofa.
«Repetitio est pas mater studiorum!», rekao je Frisk i od srca se nasmijao kao rijetki FER-ovac.
«Kaj smo mutavi, tak´ smo se i rodili...», izjavio je nepotrebno Gledec na svom rodnom dijalektu.
Izlet je, kao što se vidi iz priloženog, počeo svojim uobičajenim tijekom. Kako roštilj još nije bio gotov, veselo se društvance bez presedana bacilo na konzumiranje alkoholnih napitaka i grickanje slanih štapića i čipsova. Goja se osjećao vrlo dobro i raspoloženo: nekoliko iskapljenih boca Heinekena od 0,33 litra ga je dobro opucalo u glavu, tako da je malo falilo da se sprijatelji s Monikom, a da o FER-ovcima i ne govorimo. Ipak, Maja je bila njegov glavni cilj, a on je dobro znao da s njom treba biti oprezan i razborit. Baš kao s onom ženskom iz pjesme «Pišonja i Žiga u paklu droge» čiji su starci radili negdje u Iraku...
Maja se od samog početka izleta pomalo dosađivala. Polagano je ispijala svoj sok od naranče i vrtila nogom, kao da je svakim trenutkom sve više žalila što je došla na izlet. Jedino slobodno mjesto pored nje je bilo zauzeto, a to je Goju strašno pogodilo.
Naime, pored Maje je sjedio Fogec, a to se Goji nikako nije sviđalo. Fogec je unatoč svom fufljanju uspio ostvariti kakvu-takvu komunikaciju s Majom, a Maja ga je s vremena na vrijeme čak pažljivo i slušala. No, kako ni Maja nije od jučer, ugrabila je priliku kad je Fogec otišao do roštilja i na njegovo mjesto posjela svoju sestričnu Dejanu. Goji se učinilo da je to neka uvježbana kombinacija između Maje i Dejane, ali je svejedno bio sretan zbog Fogeca. Fogecu se poslije ovog događaja smanjio apetit s deset na samo tri ćevapa. Iako to nitko nije htio priznati, svi su pripadnici muškog spola lagano pikirali prema Maji, pa tako i Fogec. Ulog je bio strašno velik, ali je zato bio velik i dobitak.
Miris pečenog mesa se širio krajolikom, a da se atmosfera još više zahukta, pobrinuo se Goja pustivši glasno «Narodni radio». Glazba iz zvučnika nikoga nije ostavila ravnodušnim, što se moglo primjetiti po reakcijama prisutnih. Stanka je od srca zapjevala, dok su se Anita i Jakov počeli smješkati iz potaje. Monika je zbunjeno rezala povrće za salatu, Fogec i Štriga su radili na završnim fazama oko roštilja.
«De Goja, stišaj to malo...», povikao je ljutito Peksimet držeći u ruci bocu pelina gorkog.
«Dofurao sam ja gitaru, ako nekog zanima...», rekao je po prvi puta nešto suvislo Jakov.
Svi su se u tom trenutku okrenuli prema Jakovu s velikim odobravanjem. Čak se i Maja zainteresirala za Jakovljevu gitaru i njegovo sviračko znanje. Goja je bio prisiljen ugasiti «Narodni radio», ali je i sam prihvatio gitaru kao odličan izletni rekvizit za podizanje atmosfere.
Minutu kasnije, Jakov se počeo uštimavati i nešto sviruckati. Strpljenje nikada nije bila Gojina jača strana, pa je Goja najzad povikao:
«Jel` znaš onu od Jasmina Stavrosa, onu: Umoran... Umoran sam prijatelju, umoran...?»
«Ne znam. I ne sviram takve pjesme...», odgovorio je s prezirom Jakov Goji.
Goja se osjećao pomalo uvrijeđeno zbog ovog odgovora. Jakov mu se nikako nije dopadao još od samog početka izleta, ali je Goja bio uporan i tvrdoglav:
«A jel´ znaš onu od Baruna, kako ono ide...»
«Daj Goja, pusti čovjeka da svira što zna...», rekao je Peksimet pomalo ljutito.
Jakov je počeo svirati pjesmu «Roštilj», jer ju je u tom trenutku smatrao vrlo prigodnom. Svi su zapjevali, a najviše se isticao Stankin glas koji je bio jedno dva tona niže distonalitetan s pjesmom, baš kao istarska prirodna ljestvica s durom. Frisk je poskočio po još votke, a Tumbač je pustio iz sebe svoj prodorni sopran.
«A na roštilju zna se, ćevapi i kobase...», pjevalo je mnoštvo uz pratnju tri akorda gitare.
Goja je pred kraj pjesme pogledao prema Maji. Učinilo mu se da je promijenila raspoloženje i da se nasmiješila, i to baš njemu. Možda ga je čak i pogledala, ali nije bio siguran u to. Ali, i to je bio dobar znak. Pjesma je najzad završila, a svi su pristuni zapljeskali Jakovu.
«Daj sad Prljavce, daj Prljavce!», u oduševljenju je povikao Goja.
«Jebali te Prljavci!», odbrusio je zlovoljno Peksimet.
Jakov je nastavio svirati po svome izboru jer se ostali nisu mogli nikako dogovoriti koja će biti sljedeća pjesma. Goja je još jednom pogledao Maju. Zatim je pogled spustio prema plastičnoj čaši koju je Maja držala u ruci. Dugo je gledao u tu čašu. A onda mu je napamet pala veličanstvena ideja.
Post je objavljen 05.09.2005. u 20:56 sati.