Going home (Govori tiho i uvijek nosi kišobran sa sobom)
Drača nošena prljavo-žutim vjetrom prokotrlja preko pruge, a za njom preko pustog i prašnjavog raskršća pretrči i crna mačka, baš ispred naših prednjih guma: Aha! Biće sranja –veselo pomislim ja, ni ne usuđujući se već živčanog i poluludog njega priupitati jeli prije polaska uopće provjerio benzin, ulje, vodu. Iaiaaiiiiii-iaaaiiiiiiaaaa -u ušima mi zaječi usna harmonika (na ovakav se pakleni dan Daleki zapad više i nije činio tako dalekim) al´brzo skontah da jecajući zvuk nije harmonika već cilik istrošenih kamionskih kočnica. Kilometarska kolona tegljača-štrajkača i oznojena šoferska ekipa na podnevnom piću u kafiću. Veselo. Taman prije odvojka na autocestu njemu sine: A jeben mu ma..r! Nisan natanka! (Ma nemoj mi reć´ -pomislim ja) Šta ću sad?! Pa prva ti je pumpa dva kilometra niže čovječe, vozi pa ćeš nalit, muko moja sve im moraš objašnjavat –ovaj put i rečen, a ne samo pomislim, dobro… osim ovog zadnjeg dijela, jer ko´šta smi reć. Skrenija na pumpu, a ova pusta ka Goli otok, odmah mi nešto zasmrdi, al´ne govorin ništa jer bit će sranja već ga njušin (vith blagi tać of nafta), jedan kombi parkiran desno, a on da će nalit… kad... Izlazi tip, sorry ono možete pričekat 10 minuti smjena je? Ono deset, e desetak (aha, sad su već desetak). Je, desetak minuta, a ekipa iz kombića, vidin kroz staklo, naredala već i drugu kavu, kolko već traje tih desetak minuta smjene - po ure, uru?! Da ako nam se ne da čekat, sljedeća je pumpa za 36km. Njemu se ne da čekat, veli valjda će bit dovoljno… Da ne bi ostali nasrid autoceste –dobaci tip, jezik nije pregriza, ko zna razumi. Nakon deset kilometara ovaj počeja puhat, da di je ta punpa, da jeben mu ma..r, da šta ja radin ode, da šta je meni ovo tribalo, gledan strelica pala u crveno, znoj ga oblija, pjena na usta, da zna je on šta će bit (je, kad si zna šta nisi mislija), da jebenti ovu krntiju, da je ovo zadnji put da ikog vozi, da šta će sad, gledan strelica već pala ispod crvenog, temperatura? - ma koja temperatura više je ni nema, vozimo na plinove, da ka će ta punpa jebena da jebena jeben joj sve po spisku, već arlauče?!? Da može zubima izist volan ciloga bi ga raščerečija skupa sa gumama, u sebi mislim Bože molin te ka boga (čekaj malo, pa ti to i jesi) daj tu pumpu više - inače će bit sranja. Fala bogu posluša je Stari(fala ti, fala ti Bože –mislin se: a sad njega mrvu pecni da dođe pameti) - iza zavoja iskoči pumpa, ovomu žila na sljepoočnici prestane pulsirat: Zna san ja šta će bit, svaki put ode moran šokove prolazit (On!? On ih mora prolazit?!) –gunđa livajući napokon to smrdljivo sranje, ne bi da je voda: Opa braco sad će bit veselja!! –zajedljivo grakne neuspješno paleći motor: Jebamupasmat..e damujeba zna san ja čija majka crnu vunu prede!!! (A?)Onaj gorika zna bit vrlo efikasan i brz kad hoće, zasmijuljin se u sebi, al´mi isto ne bi bilo drago ostat nasrid puta: Samo da mi se domoć Neretve –reži on, a štaš drugo nego gurat nizbrdo, pored skupa parkiranih kamiona beogradskih i ljubljanskih registracija, valjda će upalit, hoće li? Hoće, avantura se nastavlja.
On je malo smireniji, misli da je tankanjem riješio problem: Aha, misli ti, misli -mislin se ja, ali Klis-Solin je tek pred nama a prijatelj ROAD KILLER čeka, to ti je garant ka sveto pismo. I dakako, evo ga - ROAD KILLER ima brata, 543-GI majku mu - pu smeće jedno vidi ga šta pretiče, e gamad jedna doćeš ti meni na blog ja ti kažem, svoju anonimnu i tuđu glavu u torbi nosit! E neš majci! Šta je sad u pi..u materinu!!! –zadere se on: Šta sad ti svitliš!?! Gledan lampice, voda, ulje, bogapitajštajoš, žmigavci, svitle-ne svitle, oće-neće, u tunelu jesu, vani nisu, ovaj opet šizi jebentiautodatijeben: Šta san cilo vrime vozija bez svitla!?! Dobro me nije uhvatilo jeben… Palim radio, vrtin stanice, malo glazbe, možda i vijesti nalete: Nevista kupi i meni zera litru glicerina! –pjevušin u glavi, samo da ne bude gužve kroz Split, samo da do Omiša ne podleti kakvo dite, samo da ne naleti kakav motorist, samo da ne izleti kakav turist ili kakav pas, samo da ne bude radova na cesti, samo da ne bude koji semafor, samo da, samo da…
Na po´puta ovaj opet počeja puhat, da di je sljedeća punpa, da jeben mu ma..r, da šta ja radin ode, da šta je meni ovo tribalo, gledan strelica opet pala u crveno, gledan iza sebe – nema traga goriva, ne curi ništa, njega opet znoj oblija, opet pjena na usta, da zna je on šta će bit i da mu se samo domoć Neretve, da jebenti ovu krntiju, da je ovo zadnji put da ikog vozi, da di je više ta pumpaaaa!!! Gledan strelica opet pala i ispod crvenog, temperatura, po ovome vozimo na zrak, da ka će ta punpa jebena da jebena jeben joj sve po spisku, opet arlaukanje!!! U sebi mislim, bože molin te daj tu pumpu više - inače će bit sranja. Fala bogu i opet je posluša Stari(fala ti, fala ti Bože –mislin se: a sad ga mrvu pecni da dođe pameti) – i bi grad i bi pumpa. On se bjesniji nego ikad zadreči: Guraj! –ali džaba mu prićenje prston, ovaj put ni guranje ne pomaže, crkla kanta totalikus: Ha! Ul.Neretvanskih gusara! Pa ne mogu vjerovat, o ovom bi tribalo pisat roman! –reče u nevjerici buljeći u tablu sve vrteći glavom : Tribalo bi, tribalo -mislin ja, Stari gorika je fakat brz kad hoće, ali mi je sad sve ravno jer je bus blizu-zlu ne tribalo i… znala san ja da će bit sranja.
Bus nam skoro prošiša isprid nosa, uznojeno se skljokam na prazan sic, neko me nizozemsko dite gleda, samo što ne zaplače, sori malac - teta ti danas baš i nije u svom elementu. Malac me i dalje gleda ko da sam mu ukrala slaju, zakrulji mi drob, mislim se: Da ga imaš klinac – i bi. On sidi dva sica iza, i to kraj poznanika sa faksa, slušam srdačnu spiku i sve se mislim: tko te ne zna skupo bi te proda.. Odlučila slušati nizozemski, ali mi uho uhvati: ..preobratija sam se i sad san ti u zajednici… -njegov poznanik mi se sad učini zanimljiviji nego što izgleda, ovo će biti veselo: …samo preobraćenjem dolazi spasenje, samo potpunim predavanjem Kristu, spoznati Krista, živjeti u Kristu, biti u Njemu (meni nad glavom oblačić sa dva: hi-hi), samo Isus Krist je naš spasitelj prijatelju moj, ne Isus kojeg Rim propovijeda, znaš li ti da su i Zrinski bili protestanti, i Krleža, i Starčević… -već se nezaustavljivo navio poznanik, šibajući punom parom: ..rimokatolici to su ti kanibali, kanibali, kanibali! Oni Isusa jedu, oni ga svaki dan ubijaju i jedu, ubijaju i jedu!
-Ubijaju i jedu –ponovi on u transu očaja, dobacujući mi pod prigušenim zelenkastim svjetlom poglede utopljenika: O Bože, nisi morao biti baš toliko okrutan! Ha-ha-ha! –zagrcnem se od smijeha, svjesnija no ikada Starčevog smisla za humor, Stari je nemilosrdan, a sa dva sica iza doleti blijedi pogled, bljeđi nego Mjesec u zimskoj noći: Pati bejbe, pati, Ha-ha-ha! –totalno odvalim od smijeha, radujući se pomisli na još sat vožnje. Otajstvo, pravo značenje vjere, a ne simbolika, ne popovske rimske laži, samo Isus je naš spasitelj, samo u Kristu možeš živjeti, znaš li ti tko je mene preobratio-Isus, Isus Krist osobno.. –rominja monolog od zada, gledam kako vani sijeva, a kišobrana nema. Napokon izlazimo iz busa, vani mrkli mrak i prolom oblaka, naravno. Od umora mi klimaju noge, voda mi se cijedi niz tijelo, samo da više uđem u kuću, a on… stoji nijem, ispijen i malo ono ka´ izgubljenog pogleda: A u pi..u materinu, koji je ovo bio ku..c?! –provali iz njega. Budući je pitanje bilo metaforičko, učini mi se suvišnim tumačiti vječnu kozmičku ravnotežu, balansiranje yinga i yanga, Power Of The Force, pedagoški poriv Onoga gorika i nenadjebiv osjećaj za humor tog istog sjedobradog Čiče na oblaku, stoga uz veseli odsjaj oka samo tiho rekoh: Never mess with the black cat bejbe. Never mess with the black cat.
* based on a true story. u offu prizor skreće na prljavo-žuti kontenjer sa našaranim grafitom: i tako se Fedor i Todor vratiše kući.