Škola je sama po sebi stres, no jedna stvar vezana uz nju
me uvijek beskrajno veseli. To su u dućanima police pune
opreme za školu. Obožavam vršljati po tom dijelu trgovine
i sve me na policama užasno uzbuđuje.
Markeri u 3 boje, brda kemijskih olovaka raznih dizajna, flomasteri po
suludo niskim cijenama (koji mi se uvijek osuše iako se
trudim što češće ih koristiti), hrpetine bilježnica, kockastih i
praznih, sa spiralom i bez, tvrdih i mekih, običnih i posh.
Kante s plastelinom s kojim ne znam što bih (nije li to tužno-
ne znati što s plastelinom?), crtaći blokovi koji nikad nemaju
dovoljno listova, gumice za brisanje, TOZove i BIC olovke, tempere
s kojima poželim slikati iako su mi u školi uvijek išle na nerve,
gel olovke, razni formati kolaža (koje koristim samo za čestitke,
tu i tamo), fascikli mali i veliki, čaše za olovke raznih veličina,
blokovi u 5 formata, spajalice, klamerice, deklamerice, ljepilo,
korektor, rokovnici (sa svim onim čudno odabranim podacima, kao što
je težina papira i pozivni brojevi za Južnu Ameriku),u koje baš nikad
nemam ništa pametno za zapisati,ali ih skupljam kao hrčak, setovi ravnala..........
Zvučim li čudno ?
Čekajte dok čujete o mojim čestim posjetima Turbo limaču....
Post je objavljen 05.09.2005. u 20:07 sati.