kako se bliži datum seobe moje malene obitelji u južne krajeve, a samim time se zaključuje kontinentalni ciklus navika, običaja, snova i želja, počinjem sastavljati razne liste, slične onima koje spominju nick hornby i linus (neću vam uzeti za zlo ako pomislite da me čovjek plaća za blog reklamu).
jedna od takvih lista odnosi se na ljude, stvari i pojave koji će mi nedostajati za vrijeme adaptacije mediterraneo uvjetima i oživljavanja zakržljalih južnjačkih obrazaca ponašanja.
(napominjem da je lista rađena tehnikom struje svijesti, a kad su ljudi u pitanju isključivo po zakonima srca):
ljudi
sestra. ne govorim ti to često, ali volim te. volim tvoje male ruke, tvoj sićušni nos, tvoj miris i čistoću tvojih misli. još nešto. divim ti se! da, apsolutno! jaka si i zakon si. i nemoj vjerovati ni u što manje od ovog.
mala rodica i. nedostajat će mi prividna uloga tvoje savjetnice.
pametnice, tebi to ionako nije potrebno. ako smijem, samo još ovaj put: smanji stres oko faksa. to što si do sada napravila, velika je stvar. tamo gdje ideš, nitko od obitelji još stigao nije.
velika rodica i. volim naše potrošačke rituale. volim što si projektno orijentirana. kod tebe za sve postoji način izvedbe, a svaki se problem može riješiti. nedostajat će mi tvoja lakoća življenja.
supružnici l. uživala sam u činjenici da štreberski pratimo programe klasike u glazbenjaku samo zbog one pive u birtiji preko puta koja je predstavljala kulminaciju večeri i svojevrsnu nagradu.
slavica (72), marija (82) - moje prijateljice.
mjesta/pojave/običaji, a i hrana
kontinentalna šuma, kombinacija bjelogorice i crnogorice, njen miris, posebice nakon kiše i njene mijene, osobito proljetno ruho, zamamno mirisima i bogato bojama. medvednica.
neke gradske ulice i trgovi u različito vrijeme dana. npr. jurišićeva, teslina, gajeva u kasno ljetno popodne, đamija, račkoga, gornji grad u zimska jutra, ilica, savska i tmt noću. razlozi su nepoznati, ali je odabir povezan sa osjećajem ugode koja se mjestimično miješa sa neobjašnjivom sjetom.
raznovrsnost kruha. u zagrebačkim pekarama je čovjek gotovo uvijek stavljen pred težak izbor. npr. jede li mi se kukuružnjak posut sa suncokretovim sjemenkama ili onaj sa lukom i maslinama? da možda kupim putar kiflicu ili šlapicu sa sezamom ili možda pivski perec?
bučnica, greblice, makovnjača i ostale kontinentalne delikatese. neću ih dolje jesti iako ih ima i relativno su fine, ali to bi bilo ravno izdaji. i da, ona rozata koju svi svojataju (a zna se da je naša) mi je jednostavno shit od kolača zato me nemojte niti pokušavati njome utješiti.
knjižare u kojima te prodavači/ce ne gledaju kao luđaka bez društvenog života ako sjedneš na one fine mekane fotelje i čitaš recenziju knjige koju namjeravaš kupiti.
ljudi koji po gradu voze bicikle zato što to vole, a ne zato da skinu salo.
pesoljupci – sekta kojom pripadam.
palmotićeva 33 – tamo je moja crkva. kada sam tamo, srce je mirno.
veliki izbor hobija koji nikada neće biti moji, ali lijepo je da postoje. na primjer trbušni ples, umijeće izrade vitraja, slaganje misaonih matrica, brzo čitanje i holistički pristup zdravlju.
raznovrsnost kulturnih, znanstvenih i sportskih događaja. iskreno, nije da sam se baš prezasitila ijednim od ponuđenih, ali kako rekoh, lijepo da postoje. čisto zbog osjećaja kako bih mogla otići da baš gori tlo pod nogama ili da mi kauč nije prirasao za tijelo.
i na kraju izlozi dućana svake vrste, specijaliziranih, odjevnih, prehrambenih, antikvarijata, parfumerija, namještaja, poklon galerija, okulistike, sportske opreme, biljnih ljekarni, ribičkih štapova, cd-ova, bijele tehnike….bilo kakvi, jer mi je zadovoljstvo gledati njihov sadržaj, planirati, kombinirati, a ponekad i sanjariti.
sigurna sam da ova lista nije konačna. prvo vrijeme novog života dolje razotkrit će i druge zagrebačke sitne nostalgije. obavijestim vas o tome.
Post je objavljen 05.09.2005. u 16:12 sati.