Marketing
Ne smijem se smijati,
Ne smijem dati ostalima da vide moj smijeh.
Sanjala sam da ćeš biti uz mene dok sve bude nestajalo.
Sada mi samo on leži na koljenima,
Polumrtav od alkohola.
Smiješi mi se tiho, tako sneno.
Koliko dugo ćemo očekivati jutro?
Koliko dugo čekati kišu s nadom da neće dotaknuti moju kosu?
Jer u njoj se još uvijek skrivaju svi tvoji i moji snovi.
Imam ogromnu potrebu poljubiti ga.
Koliko još vrištanja do iznemoglosti?
Pitanja bez odgovora,zaključanih vrata??
Koliko još metalnih prepreka na putu do mira?
Mog mira?Tvog??
Mislila sam da je zajednički…
Sada ga dijeliš s nekim drugim (s onom koja ima stan ispod tebe…)
Opet me gleda…
Kako da pobjegnem iz okova nemoći u kojima si me zatekao?
Pokušavam opravdati svoju ravnodušnost.
Nudim mu još vina,samo neka zaboravi na stvarnost…
Koliko još dimova do uništenja?
Koliko dugo smo već tu?
Zašto se vrijeme šulja ovako sporo?
Buka ulaz kroz moje nosnice,
Opija me.
Traži saveznika.
Ne mogu mu ispustit glavu,
Nije još dovoljno prošlo.
Sjena postaje stvarna i tjera me na bijeg…
Koliko još suza do smrti???
-Bol neće nikada prestati,zar ne??
Post je objavljen 05.09.2005. u 14:54 sati.